Djetetova reakcija na situaciju nakon razvoda i na stvaranje nove obitelji

Djetetova reakcija na situaciju nakon razvoda i na stvaranje nove obitelji

Djeca roditelje vide kao cjelinu. U knjizi o razvodu namijenjenoj roditeljima Vicki Lansky kaže da roditelji za svoju djecu predstavljaju „paket-aranžman“.
Naime, djeca o roditeljima ne razmišljaju kao o odvojenim bićima s vlastitim interesima i potrebama. Roditelji su, dakle, za djecu nerazdvojna cjelina i svaka promjena čini im se nemogućom.

Hoćeš li me i dalje voljeti? Djeca se često boje da roditelji koji se prestanu voljeti više neće voljeti ni njih. Ona ne mogu razumjeti da je supružnička ljubav drugačija od ljubavi koju roditelji osjećaju prema djeci.
Poricanje. Dijete često u početku poriče problem, kao da nije razumjelo što se dogodilo. Ponekad roditelj mora poruku ponoviti nebrojeno puta prije nego dijete prihvati da ju je shvatilo na pravi način.
Krivnja i odgovornost. Zbog svoje egocentričnosti i uvjerenja da se sve događa zbog njih ili radi njih, mlađa djeca misle da su ona skrivila odlazak roditelja ili da su odgovorna za roditeljske svađe. Krivnja koju osjećaju nagriza njihovo samopoštovanje.
Ako budem jako, jako dobar, onda…kada djeca osjećaju da su ona prouzročila razvod, ponekad misle da situaciju mogu popraviti, odnosno da se roditelji neće razvesti budu li jako dobra i ljupka, ako se razbole, ako imaju probleme u školi ili ako svojim ponašanjem uspiju privući pažnju obaju roditelja.
Osjećaj nemoći. Djetetovo samopoštovanje često trpi kada ne uspije ponovno spojiti roditelje. Osjećaju se nevažnima jer nisu roditeljska glavna briga.
Potreba za dodatnom pažnjom. Nesigurna djeca često zahtijevaju dodatnu pažnju roditelja s kojim žive, a koji ima mnogo manje vremena i mentalne energije da mu se posveti. Dok se roditelji bore da razviju neovisnost i samopouzdanje, dijete se ponekad osjeća zapostavljeno.
Problemi roditeljstva. Tijekom i nakon razvoda roditelji često umanjuju svoju roditeljsku ulogu zbog zaokupljenosti sobom i problemima koje nose nove okolnosti. Manje nadziru djecu i posvećuju im manje pažnje nego prije.
Dan promjene (dan kad dijete odlazi drugom roditelju). U situacijama zajedničke skrbi nad djetetom, dan kad dijete odlazi drugom roditelju, u novu sredinu, može biti iznimno težak. Dijete ne zna kamo ide, što ga ondje čeka i kako se treba ponašati, što pogoršava situaciju naročito u mlađe djece.
Osjećaj napuštenosti. Djeca mogu imati da ih je odsutni roditelj napustio i istodobno mogu osjećati strah da će ih napustiti i drugi roditelj. Situacija će se dodatno pogoršati ako roditelj navečer izađe, a dijete povjeri nepoznatoj osobi bez ikakva objašnjenja, smatrajući da je dijete premaleno da bi išta shvatilo. Na taj način dijete postaje još prestrašenije i nesigurnije.
Želje. Dijete nakon razvoda često zamišlja da će se njegovi roditelji pomiriti te da će opet svi živjeti zajedno. Novi partner i novi brak jednog ili oboje roditelja čini tu fantaziju nemogućom, no dijete je podupire i osjeća se bijesno i izdano.
Odanost roditeljima. Ako se djetetu očuh ili maćeha svide, zbog osjećaja odanosti biološkim roditeljima često ima osjećaj krivnje ili zbunjenosti.
Uklapanje u novu obitelj. „hoće li me tata i dalje voljeti ako bude imao drugu obitelj?“ „Zašto su mu trebala ta druga djeca, nisam li mu ja bio dovoljan?“ Dijete može imati osjećaj da su ga nova braća i sestre istisnuli.
Zajedničko vrijeme djeteta i majke/oca. Od velike je pomoći vrijeme koje roditelj provede sam s djetetom, jer na taj način pokazuje djetetu da je ono i dalje iznimno i ublažava problem suparništva među djecom iz različitih brakova.
Zajedničko vrijeme djeteta i maćehe/očuha. U izgradnji odnosa s novim partnerom svojeg roditelja iznimno je važno da dijete i s tom novom osobom provede neko vrijeme nasamo, u zabavi i igri.
Stvaranje novih običaja. Nove obitelji trebaju stvoriti vlastite običaje i proslave u kojima će i dijete aktivno sudjelovati. Na taj način će se razviti osjećaj pripadnosti i prijateljstva među svim članovima.
Agresija i bijes. U situacijama sukoba, djeca često oponašaju aktivnosti koje ih okružuju. Stoga su djeca koja su prisustvovala obiteljskom nasilju sklonija agresivnom ponašanju, odnosno fizičkoj agresiji.

Gordana Bujišić; Dijete i kriza

Priručnik za roditelje, odgajatelje i učitelje