„Nitko od nas nije zreo za brak. Tek nas brak čini zrelima za bračni odnos.”

„Nitko od nas nije zreo za brak. Tek nas brak čini zrelima za bračni odnos.”

Obiteljski i partnerski odnosi bili su oduvijek, na ovaj ili onaj način, u centru mog interesa. Sa specijalizacijom iz psihijatrije u ustanovi koja se prvenstveno bavila psihoterapijom bilo je moguće razvijati i svoje specifične interese, a moj su, zapravo, oduvijek bili obiteljski i bračni odnosi.

O braku i o bračnim odnosima sam osim iz knjiga, postdiplomskog iz psihoterapije i bračne terapije učila i kroz svoje vlastito iskustvo, od meni raznih bliskih ljudi, gledajući ih kako žive i razvijaju se zajedno, i od klijenata koji su me s povjerenjem i nadom uvodili u svoju bračnu situaciju.

Pogledajte što sam naučila.

1. NITKO OD NAS NIJE ZREO ZA BRAK (TEK NAS ON ČINI ZRELIMA ZA BRAČNI ODNOS)
brak

Sjećam se s terapije Dina i Mirjane. Oboje su bili vrlo kompetentni mladi ljudi u svojim odraslim ulogama. Njihova dječja ranjivost razvila se kroz njihove obitelji od najranije dobi. Ona nije imala osjećaj da su roditelji stvarno tu za nju, a on je pak bio gušen roditeljskom brigom. Rezultat toga je bio takav da je Mirjana neprestano tražila njegovo prisustvo i dokaze interesa, jer joj baš ništa nije bilo dovoljno, a on je na sve načine branio svoj život od zamišljene invazije s njezine strane. On bi bježao, a ona je nasrtala. Sati terapije donijeli su olakšanje i jednom i drugom. Kroz taj proces mogli su bolje razumjeti kako su jedno i drugo formirani i zašto se i dalje ponašaju na isti način kao kad su bili mali. Naučili su da se ne radi o ponašanju koje je upereno protiv njih međusobno, nego o dubokoj boli koju svojim ponašanjem neutraliziraju. I to je bio početak promjene.
Radeći posao bračnog i partnerskog terapeuta učvrstila sam se u uvjerenju, koje mi je još dodatno potkrijepio bračni terapeut David Schnarch „Nitko od nas nije zreo za brak. Tek nas brak čini zrelima za bračni odnos.“

Zajednički život, bilo bračni ili vanbračni se uči gledajući svoje modele u djetinjstvu. To je škola koju prolazimo, a da toga nismo niti svjesni osim u situacijama kad sami sebi svjesno kažemo; želim upravo takav odnos ili ja tako nešto nikad neću imati. Partner nam se ne dogodi bez razloga. Mi ga biramo po nekoj našoj dubokoj unutarnjoj, nesvjesnoj logici koju smo izgradili kroz godine odrastanja. Tijekom odrastanja razvijamo karakteristike koje nam najbolje osiguravaju “preživljavanje” u okruženju u kojem živimo u djetinjstvu. Naša djetinja pozicija nije istovjetna odrasloj poziciji u odnosu, ali mi se nesvjesno služimo istim mehanizmima kao nekad, jer njih jedino poznajemo. Kad se u odrasloj dobi koristimo dječjim modelima, zaoštravamo situaciju. Suprotno tome odrasli odnos nam služi da prepoznamo te djetinje mehanizme i naše dječje povrede. I da uz uzajamnu pomoć nađemo put vlastitog odrastanja i formiranja zrelog odnosa.

2. KOD BRAČNIH KONFLIKATA, PARTNERA KOJI GALAMI NETOČNO SE PROGLAŠAVA NEZRELIM
tantrum

Dobar primjer su Šime i Mira. On je odrastao u obitelji u kojoj su ga neprestano ispravljali i bili nezadovoljni s njim, a ona u obitelji u kojoj nisu obraćali pažnju na njezine potrebe i probleme tijekom odrastanja. Oboje su bili povrijeđeni. On je bio posramljivan, a ona je bila nevidljiva. On se naučio braniti od bola tako što bi preuzimao kontrolu u onome u čemu je mogao, a ona tako što bi dizala galamu ne bi li obratili pažnju na nju. Te su svoje nesvjesne navike nosili sa sobom i u fazu izabiranja partnera. I izabrali su se jer je njemu bila privlačna njezina živost, a njoj njegova staloženost. Ono što nisu znali, a naučili su tijekom terapijskog procesa je da i jedan i drugi imaju povrede u gotovo istovjetnoj fazi u djetinjstvu. Njihov susret je u njima probudio nesvjesnu nadu da postoji put iscjeljenja.

Moje iskustvo i znanje mi govori da su galama i suzdržanost dvije strane iste medalje, odnosno da služe kako bi se svatko na svoj način obranio od bola.

3. NEPOZNATO HRANI EROTSKO
Međusobno poštovanje se gradi otvorenošću i iskrenošću bez povređivanja. Ono predstavlja cement koji povezuje njihova dva svijeta, jer takav odnos omogućuje da se sebe pokaže u svim svojim bojama bez straha od odbacivanja. Uz to se zadržava sposobnost za prihvaćanje drugačijeg od sebe.

Kad uz to postoji i određena doza neizvjesnosti vezana uz svakodnevno otkrivanje svog partnera onda imamo naboj koji dodaje erotsku komponentu odnosu. Nepoznato hrani erotsko.

4. POTEŠKOĆE U KOMUNIKACIJI VIDLJIVE SU NA PRVOJ SEANSI
Ne slušamo partnera čak kad i izgleda da to činimo ili uskačemo u riječ, spuštamo mu sa šalama i ne dozvoljavamo drugom da do kraja izgovori ono što mu/njoj je na umu.

Uskačemo u riječ, jer smo u svojoj glavi zaokupljeni odgovorom na ono što smo na samom početku čuli. Mislimo da je znak ljubavi i bliskosti to da se u svemu slažemo, pa razliku u mišljenju doživljavamo kao gubitak povezanosti, kao dokaz da se radi o krivoj osobi, kao napad na sebe i tada postajemo reaktivni.

Sposobnost da se razlika u mišljenju prihvati govori o tome da smo sigurni u svoj stav i svoj pogled na stvari te da nemamo potrebu uvjeravati druge kako bismo sebi dokazali ispravnost našeg stava. Tolerancija koju razvijamo u partnerskom odnosu govori o našem rastu i sposobnosti da prvenstveno prihvatimo sebe kao drugačijeg.

Većina parova na početku rada s terapeutom ima potrebu dobiti terapeuta na svoju stranu i uvjeriti ga u svoju vlastitu ispravnost. Na terapeutu je da zadrži neutralnost i pomaže paru da podjednako razumije teškoće jednog i drugog. Time im također šalje poruku da svako od njih ima svoj dio odgovornosti u cijeloj priči.

5. DAVANJEM DRUGE ŠANSE BRAKU MOŽE SE IZGRADITI ZRELIJI I BOLJI ODNOS
Odluka o davanju druge šanse braku najčešće je vezana uz spoznaju o vrijednosti zajednice. Kada par donese odluku o rastavi, sama ta odluka na neki način umanji pritisak, koji oboje osjećaju. Odnos tada može slobodnije disati. Nakon toga mogu s distance pogledati u sebe i u zajednički život. Tako ponekad iskoče u prvi plan sve one dobre strane odnosa koje su zbog nezadovoljstva bile potisnute. Međusobne navike, osjećaj sigurnosti u poznatoj vezi, djeca i šira obitelj, sve su to faktori koji igraju ulogu kada se radi revalorizacija braka.

Brak kojem se daje druga šansa, može biti i kvalitetniji, ako ga se shvati kao novi brak i nastoji raditi na svim onim poteškoćama koje su u prvom redu dovele do toga da partneri krenu prema razvodu. Za to je potrebna iskrenost i otvorenost, prvenstveno prema sebi. Ona omogućuje otkrivanje i prihvaćanje vlastitog doprinosa u potencijalnom brodolomu uz istovremenu blagonaklonost i razumijevanje obostranih grešaka i obostrane ljudskosti. Preduvjet za kvalitetan drugi odnos je da oba partnera istinski preuzmu odgovornost za svoj udio u kreiranju kvalitetne zajednice i ozbiljno, s punom odgovornošću krenu na put vlastitog razvoja kao i razvoja njihovog odnosa. U tome pomažu znanja i vještine iz raznih područja, a danas već imamo puno spoznaja o tome kako unaprijediti bračni i partnerski odnos.

6. PREVARA NE MORA UNIŠTITI BRAK
Kriza koja nastaje zbog preljuba ili nekog drugog razloga uzrokuje duboki razdor u odnosu i ozbiljno narušava povjerenje. Nevjera ne narušava samo vjeru u bračnu vjernost i ekskluzivnost bračnog odnosa nego i vjeru u partnera u širem smislu riječi. Javljaju se sumnje u to “hoće li partner/ica biti uz mene kad ga/nju zatrebam kad me je sada napustio/la”.

Vjernost je vrlo važna svim parovima s kojima se susrećem, jer je ona za njih garancija posvećenosti, važnosti i vrijednosti odnosa za oboje, pa tako i vlastitog osjećaja sigurnosti .

Kad par dolazi na terapiju s temom preljuba oboje jednoglasno iskazuju želju da se vrate na svoj stari odnos, onakav kakav je bio prije preljuba. To bi zapravo bilo kontraproduktivno, jer ih je njihov stari odnos zapravo i doveo do ovog u čemu su sada. Predlažem im da se posvete izgradnji novog odnosa. Izgradnja tog novog odnosa zahtijeva da oba partnera shvate svoj udio u njihovoj igri i preuzmu svoj dio odgovornosti. To je način da krenu u vlastitu transformaciju kroz transformaciju odnosa.

To je bio slučaj s Jelenom i Dragom. Jelena je bila zaokupljena karijerom, djecom i domom, a Drago je ulazio u srednje godine kada se zbog nekih okolnosti morao odreći jedne svoje aktivnosti. Ona mu je donosila potrebno uzbuđenje i davala dodatni stimulans u životu. Nije bio svjestan da je novog i drugačijeg sebe potražio u odnosu s drugom ženom, premda ga taj odnos nije ispunio. Njegovoj supruzi je trebalo vremena da vidi koji je bio njezin doprinos u cijeloj priči i da shvati da je njezin suprug njezinu karijeru, zaokupljenost domom i djecom doživio kao manjak zainteresiranosti i strasti.

7. KRIZA BRAKA GOVORI O NJEGOVOJ PERMANENTNOJ TRANSFORMACIJI
U zapadnom društvu brak je zajednica dvoje ljudi koji se vole i vide perspektivu u svom zajedništvu. To zajedništvo naravno u sebi sadrži i ekonomske aspekte. Za naše ljudske potrebe brak je nabolje rješenje, koje do sada imamo. Ono što vidimo kad gledamo povijesno, a i u ovom kratkom vremenu naših života, je da se ta zajednica neprestano transformira, modificira, jer ljudi tragaju za odnosom koji će im dati najveću dozu sigurnosti uz osjećaj vlastite slobode i individualnosti. Natezanje, navlačenje i konflikti su sastavni dio tog procesa.

Brak je kroz veći dio naše povijesti bio vezan uz dužnost prema primarnoj obitelji i široj zajednici. Pravo na izbor bila je nepoznata kategorija, a premda u staroj literaturi ima puno govora o ljubavi, ljubav i brak nisu dovođeni u vezu. Tek zadnjih parsto godina, od renesanse na ovamo kako individualnost polako izranja iz kolektiviteta, javlja se prvo sporadična a potom sve češća pojava individualnog izbora partnera koji se bazira na ljubavi. Ipak ljubav je prilično klimava osnova za dugotrajan zajednički život, jer se obično u početku bazira na romantičnim prevelikim očekivanjima. A kad ta romantična prevelika očekivanja ne budu zadovoljena, razočaranje počne dubiti jaz među partnerima.

Kompleksnost odnosa u braku je i u tome što u zapadnom svijetu, sve više dolazi do promjene uloga muškarca i žene. Sve je više prisutna tendencija prema horizontalnom odnosu u braku, što podrazumijeva u pravom smislu partnerski odnos dvije ravnopravne osobe. Takva vrsta odnosa zahtijeva puno više ulaganja i svijesti o odgovornosti za bračni odnos, svakog od partnera. U ubrzanom svijetu gdje oba partnera imaju podjednako velike obaveze van obitelji, partnerstvo je sine qua non za uspješno obiteljsko funkcioniranje i podizanje djece, tim više što je podrška proširene obitelji značajno smanjena. Za vrsta partnerstva ne postoji model u prijašnjim generacijama pa ga nove generacije grade kroz niz pokušaja i pogreški.

Karakteristika bračne i partnerske ljubavi je da je ona procesna, što znači da se mijenja kako teče naš životni ciklus. Istina je da u braku neki osjećaji blijede, kako se smanjuje razina hormona povezana s tim osjećajima. To je osjećaj zanosa vezan uz zaljubljenost. Kako ti osjećaji blijede ostavljaju prostor za razvoj duboke ljubavi, poštovanja i strasti. Nažalost kad nestane osjećaja zaljubljenosti ljudi pomisle da je nestalo ljubavi i u svom razočaranju, taj prostor, koji je otvoren za izgradnju ljubavi, ispune prigovaranjima, netrpeljivosti , dosadom i ponekad mržnjom ili pronalaženjem drugih izvora strasti.

Brak je mjesto za razvijanje duboke ljubavi, a za takvu ljubav je potrebno vrijeme, poznavanje i posvećivanje. To ne ide bez muke i bez odricanja.

8. PAROVI KOJI ISKUSTVO TERAPIJE UGRADE U SVOJU SVAKODNEVICU IMAJU VIŠE ŠANSE
Terapijska seansa s bračnim terapeutom je također i svojevrsna škola u kojoj se uči drugačiji, novi jezik ljubavi. Većina parova uočava blagodati tog novog jezika ali je samo mali broj spreman i voljan uključiti to novo znanje u svoj svakodnevni život.

Od para koji se bio voljan posvetiti tom novom putu dobila sam pisamce: „Doktorice, mi smo zapravo dobro. Nesporazume koje i dalje imamo uspješno razrješavamo načinom kojem ste nas vi podučili. Jako smo zahvalni jer vidimo da se možemo i sami iskopati iz rupe u koju ponekad upadnemo. Tada se osjećamo još povezaniji.“

ili

Mila i Zdravko kažu da redovito, van seanse, razgovaraju novim jezikom, pogotovo u situacijama koje su riskantne i sadrže dosta napetosti. Novi jezik ih smiruje i omogućuje im da bolje čuju jedno drugo što je preduvjet za uspješnije rješavanje problema. Naučili su da im je važno prihvatiti da drugi ima različito mišljenje, jer im to omogućuje da se kod važnih odluka lakše slože. Taj ih je novi jezik uvjerio u obostranost njihove ljubavi i važnosti njihovog odnosa. Sav taj napor koji su uložili u vlastito preoblikovanje pomogao im je da se s puno optimizma oproste od mene i našeg zajedničkog rada. To govori da su u stanju hodati novim putevima na svojim vlastitim nogama i suočavati se s izazovima koje život sigurno nosi.

9. TERAPEUT JE TOLIKO USPJEŠAN KOLIKO MU PARTNERI DOZVOLE
Jedan broj parova dolaze na seansu u očekivanju savjeta i recepta za brzi popravak odnosa. Obično su to oni koji očekuju da ću se s njima složiti u tome da je onaj drugi kriv za probleme. Neki će prihvatiti moj neutralan stav, a neki će otići ljuti jer im po njihovom mišljenju nisam dala za pravo i nastavit će obilaziti bračne terapeute u nadi da će naći onog po njihovoj mjeri. Nije svaki terapeut podoban za svaki par, a niti je jedan način mjera za sve.

 
Preuzeto sa: https://www.telegram.hr/