Odgovori psihologa

Suprug radi u inozemstvu, u braku smo 10 godina imamo dvije djevojčice...

Suprug radi u inozemstvu, u braku smo 10 godina imamo dvije djevojčice koje žive sa mnom, od početka braka, zadnjih godinu dana bili smo posvađani, jer se loše ponašao prema meni i djeci. Sada nakon godinu dana se pojavio sa drugom ženom, i žive kod njegova oca. Sada želi viđati djevojčice, ali uz napomenu da ne želi doći pred dvorište, nego da ga djevojčice dočekaju kod susjeda. Djevojčice uvijek odvodi kod svoga oca koji je dosta agresivan, arogantan, a tamo se nalazi i druga žena. Molim Vas za savjet, kako postupiti i što mi je za raditi?

Odgovor

Iz Vašeg e-mila ne mogu razaznati da li ste sa suprugom rastavljeni ili ne. Ukoliko niste rastavljeni, a on usprkos tome ima drugu ženu bilo bi dobro s njim o mogućnosti razvoda porazgovarati. Na takav način sebi čete pružiti priliku za novi početak, a i pokazati ćete da cijenite sebe kao osobu.
On kao otac ima pravo viđati svoju djecu, ali na način da to i njima u ovom slučaju odgovara. Zamolite ga da Vam obrazloži zašto ne želi doći po djecu kod Vas. Objasnite mu da kćerke ne želite ostaviti kod susjeda već, da može po djecu doći kod vas. Također ukoliko mislite da bi to vašim kćerkama bilo potrebno ukratko im objasnite da njihov tata ima novu partnericu, koja živi kod njihovog djeda. Iako ste djeda opisali kao agresivnog i arogantnog on sigurno voli svoje unuke i biti će mu drago, da se s njima druži.

Nas dvije super funkcioniramo, ali ja imam problem kada kćer spomene svog tatu...

Molim Vas za pomoć. Očajna sam samohrana majka trogodišnje djevojčice. Nas dvije super funkcioniramo, ali ja imam problem kada ona spomene svog tatu. Mi smo se razveli i razišli kada je ona imala tri mjeseca. On živi u inozemstvu. On dolazi jednom godišnje na odmor i usput nas vidjeti. Meni jako smeta što ona crpi neke detalje provedene sa njim i postavlja pitanja vezana za njega. A kada ja kažem da je on dobar i da ga volim ona se rasplače zato što ga volim. Ne znam kako da ga potisnem iz njenog mozga posto niti pita za nju niti dolazi. Mene jako iznervira pomisao na njegovo ime. Molim Vas da mi kažete kako da se postavim i ophodim prema trogodišnjem djetetu.

Odgovor

Razumijem Vas da Vam nije lako budući da život s trogodišnjacima može biti izrazito turbulentan u svim područjima tako i u područjima izražavanja emocija. Uz to djeca ove dobi su izuzetno radoznala, pa je to i jedan od razloga zašto vam dijete postavlja toliko puno pitanja o tati.
Kada Vas dijete pita za tatu odgovorite joj vrlo jednostavno i iskreno na njezina pitanja. Ne trebate joj govoriti da volite njezinog tatu ako to nije istina, a i u Vama i Vašoj kćer izaziva negativne emocije. Jednom kada Vam kam kćer odraste sama će moći donijeti odluku o tome kakav odnos želi imati sa svojim ocem. Vi joj kao brižna majka možete odgovarati na sva njezina pitanja i pružiti joj puno ljubavi, što vjerujem i činite. Upravo na ovakav način stvoriti ćete dugoročno kvalitetan odnos s kćeri.

Dijete je zamišljeno jer se boji suda i promjene prebivališta...

Teško mi je pustiti dijete kod bivšeg supruga svaki drugi vikend kada vidim kako mu puni glavu, a mene i moje roditelje optužuje za zanemarivanje što je laž. Radi mu zbrku u glavi i teško mi je, a i djetetu, a dijete ga voli. Još jedno pitanje, kome da se obratim pošto je taj postupak u tijeku, uhvatim dijete zamišljeno, pa kad ga pitam što je, dijete mi spominje sud i kako mu je tata rekao, da će ići na sud i da će on otići živjeti kod njega. Dijete mi je stvarno smušeno i ne znam kako da mu pomognem.
Nisam nikada bila prijavljivana jer dijete nitko ne zlostavlja on me prijavio socijalnom za zanemarivanje nakon što je dobio dopis od odvjetnika za alimentaciju.

Odgovor

Promjene koje uočavate kod Vašeg djeteta jasan su pokazatelj da je ono pod stresom, te da mu teško padaju promjene koje se oko njega događaju. Ono što vi kao njegova majka možete učiniti da mu olakšate situaciju je slijedeće: puno razgovarajte s njim naglašavajući mu pritom da ste uvijek tu uz njega i da će to tako uvijek biti. Bez obzira kuda ode na Vas će uvijek moći računati, jer vi ste njegova mama i to nitko nikada ne može promijeniti.
Također mu recite da on i sam može razgovarati sa psihologom ili drugim stručnjakom kojima može reći s kim bi živio. Ukoliko dođe do sudskog procesa bitno je da napomenete kako cijelo vrijeme brinete za dijete i kako se uz Vas ono osjeća sigurno. Ne zaboravite naglasiti kako je dijete postalo značajno povučenije od kada mu je otac spomenuo da će možda ići živjeti s njim. Budite uz dijete i pružite mu sigurnost, jer je to ono što u ovom trenutku treba.

Strah za drugo dijete koje je otišlo drugom roditelju...

Samohrana sam majka dvoje djece koja su dodijeljena meni, no s obzirom na novonastalu situaciju i potrebu djeteta da bude sa ocem, ne znam da li dobro postupam? Osjećam strah i nelagodu što je otišlo. Da li će to biti trenutno, ili za stalno – ne znam…
Svakako da su najbitniji dogovori roditelja, koji u ovom trenutku djelomično postoje, no kako nemam povjerenje prema bivšem suprugu u skrbi za dijete, u brizi, te svemu ostalom – imam strah kako isto neće biti dovoljno kvalitetno za sve ono što je djetetu potrebo. Pri tome ne mislim na hranu, odjeću, obuću, već više psihološki, zbog nedovoljno razvijenog odnosa do sada sa djecom. Molim vas odgovor.

Odgovor

Postupili ste upravo onako kako bi svaki dobar roditelj postupio- slušali ste želje i potrebe vašeg djeteta, a to je ono što njoj u ovom trenutku treba. Na ovakav način zasigurno ste stekli njezinu naklonost što je preduvjet za razvoj povjerenja između roditelja i djeteta. Iako shvaćam Vašu zabrinutost mislim da se ne trebate brinuti. Naime iako vaša kćer sada živi s ocem vi ste još uvijek njezina majka i redovito ćete ju viđati. Upravo zato imati ćete priliku davati joj savjete i smjernice za rješavanje bilo koje poteškoće s kojom će se možda susresti.

Kako se postaviti i što napraviti kada otac sudski traži viđanje djeteta, a onda potpuno zanemari sudsku odluku?

Samohrana sam majka dvogodišnje kćeri. Prije 1.5 god sam dobila potpuno skrbništvo nad djetetom i određenu alimentaciju, zbog čega je otac djeteta podnio tužbu protiv mene, da mu ne dozvoljavam viđanje djeteta iako to nije bila istina. Međutim bez problema smo i to riješili, gdje je ocu određeno viđanje dvaput tjedno po 3 sata. Složio se s time, ali čekajući, da to bude pravomoćno on i dalje nije pokazivao interes da viđa dijete. Nakon što je postalo pravomoćno on nije ni otišao na sud to potvrditi niti viđa dijete. Ja sam ga neko vrijeme poticala na viđanje ali ako ja ne inzistiram on se neće niti udostojati pitati za dijete. Molim vas za savjet. Hvala!

Odgovor

Uvjerena sam, da je situacija izuzetno frustrirajuća budući da ste napravili sve da bi ocu vašeg djeteta omogućili susrete s kćerkom čime ste pokazali svoju odgovornost što je izuzetno pohvalno. Bilo bi dobro da još jednom mirno pokušate razgovarati sa svojim suprugom kako bi ste se dogovorili oko njegovog viđanje s kćeri. Na takav način ćete znati da ste pokušali sve. Jednoga dana otac Vašeg djeteta sam će morati snositi odgovornost za svoje ponašanje, odnosno trebati će joj objasniti zašto nije bio uz nju dok je odrastala.

Molim savjet kome da se obratim za pomoć, teško podnosim samohrano roditeljstvo?
… samohrana sam majka 6.mjesečne djevojčice ne svojom voljom...

Samohrana sam majka 6.mjesečne djevojčice ne svojom voljom ….iz dana u dan moje je psihičko stanje sve teže —- jako se loše osjećam, molim savjet kome da se obratim za pomoć. Hvala

Odgovor

Iako je majčinstvo predivno zbog ljubavi koju svakodnevno dajete i primate od svog djeteta, majčinstvo odnosno briga o djeci ubraja se prema različitim istraživanjima u jedno od najstrasnijih „zanimanja“. Upravo zbog navedenog često se majke osjećaju iscrpljeno, umorno pa čak i tužno.
Iz dosadašnjeg rada sa samohranim roditeljima mogu razumjeti koliko Vam je ponekad teško, ali odluka, da sami brinete za svoju kćer vrlo je hrabra i samo je dokaz da ste jedna izuzetno snažna žena koja treba nečiju pomoć i podršku. Da li postoji neki član vaše obitelji ili prijatelja s kim bi mogli popraćati i tko bi mogao nekad na kratko pričuvati kćer, kako bi se vi malo odmorili?
Vjerujte mi kada vaša kćer malo naraste biti će Vam lakše. Za sada znajte da ste joj potrebni i da vas voli, a kada uz vas izraste u kvalitetnu osobu biti će ponosna na vas, budući da ste jedna hrabra majka.
Ukoliko Vam odgovara, možete doći na savjetovanje u našu udrugu gdje ćemo Vas saslušati i pomoći, a isto tako nakon razgovora moći ćemo Vas bolje savjetovati kome da se obratite za dodatnu pomoć ukoliko za tim bude potrebe.

Što i kako kad djeca odu, a ti ostaneš sam jer si dao sebe i svoje vrijeme za njih...

Što i kako kad djeca odu, a ti ostaneš sam jer si dao sebe i svoje vrijeme za njih!

Odgovor

Odlazak djece od kuće niti jednom roditelju nije lagan iz razloga što su djeci tijekom njihovog odrastanja pružili puno ljubavi i pažnje, pa se u trenutku njihovog odlaska iz roditeljskog doma nerijetko mogu osjećati osamljeno i napušteno. U trenucima kada Vam bude teško sjetite se da su upravo zbog Vas oni izrasli u samostalne mlade odrasle ljude. To što su otišli od kuće ne umanjuje činjenicu da Vas neizmjerno vole i da su vam zahvalni za sve što ste učinili. Pokušajte sada kada imate više vremena za sebe, to vrijeme provesti kvalitetno, radeći nešto što Vas veseli, te uživajte u trenucima kada Vam djeca dođu u posjet. Nikako ne zaboravite biti ponosni na sebe, jer upravo ste vi omogućili svojoj djeci da postignu samostalnost što ne uspijeva baš svim roditeljima..

Molim savjet, jer mi dođe da mu zabranim svaki kontakt sa djecom, a vidim koliko ga vole i koliko im fali?

Molim savjet jer sam očajna. Sa istim dečkom imam 3 djece i život nam je katastrofa. On ne radi, koliko vidim niti ne želi raditi, čeka da ja dobijem dječji i porodiljini pa mu kupim cigarete i da mu dam novce. Ne možemo normalno razgovarati, samo svađa, vikanje za sve loše u životu krivi mene, odlazi, dolazi kada želi, došli smo do toga da će si prije kupiti cigarete nego kruh ili mlijeko… izluđuje me takvo ponašanje. 6 godina je stariji od mene, a uopće se tako ne ponaša. Njegov moto je ako se ja mogu kupat jednom u 2 tjedna,tako mogu i moja djeca, ako ja mogu prati zube jednom u tjedan dana, tako mogu i oni, ako ja mogu jesti jednom na dan, tako mogu i oni I TAKO U NEDOGLED…molim pomoć, bar nešto, da čujem jer mi dođe, da mu zabranim svaki kontakt sa njima, a vidim kako pate i placu za njim

Odgovor

Situacija u kojoj se nalazite zasigurno Vam nije laka, jer se morate brinuti za troje male djeca, a Vaš partner Vam pitome ne pomaže. Kod njegovog ponašanja radi se o ispitivanju Vaših granica. Naime, sve dok vi budete udovoljavali njegovim zahtjevima on će se i dalje ponašati neodgovorno. Bilo bi dobro da s njim pokušate razgovarati i prikazati mu u kako se teškoj financijskoj situaciji nalazite. Naglasite mu kako iz dana u dan potrebe Vaše djece rastu i da Vam treba njegova pomoć. Potaknite ga da potraži posao, a ukoliko niti to ne bude htio postavite mu neki ultimatum koji će ga možda potaknuti da se promjeni.

Što napraviti kada otac ne dolazi po djecu u dogovorene dane?

Sve češće se događa da otac ne dolazi u dogovoreno vrijeme po djecu. Dogovoreno je jedno popodne preko tjedna i svaki drugi vikend no već šesti tjedan ne dolazi po njih, a sada je otkazao i ljetne praznike. Kako da planiram vrijeme u tim slučajevima? Što da kažem djeci? Često se zna javiti taj dan da je bolestan ili da nema novaca da ih uzme na duži boravak i onda moram organizirati cijeli svoj život i ostati doma s djecom, a svoje sve obveze, dogovore staviti postrani. Sva sreća imam pomoć svoje obitelji, pa kad se tako javi da neće doći, a meni je nešto hitno, zamolim ih da ih pričuvaju. Ne znam što da radim i što je najgore, ne vidim načina kako to promijeniti. Nemam više snage tužakati ga Czss-u kao malo dijete, da opet ne izvršava svoju dužnost. Bila bih Vam zahvalna na savjetu.

Odgovor

Zahvaljujemo Vam se na javljanju. Situacija u kojoj se nalazite zasigurno je za Vas izuzetno iscrpljujuća, budući da ste odgovorna majka koja brine za svoju djecu. Ponašanje oca Vaše djece je neodgovorno i iz njega se vidi da on ispituje Vaše granice. Moj Vam je savjet da pokušate na miran način razgovarati sa bivšim suprugom o tome koliko Vam je teško organizirati se kada Vam u zadnji čas kaže da ne može doći po djecu, pokušajte se s njim dogovoriti da se nekoliko dana prije nego što treba doći po djecu s njim čujete putem telefona kako bi ste se mogli organizirati. Recite mu koliko se djeca raduju susretima s njim, te da su žalosna kada on ne dođe po njih. Kod djece pokušajte njegovati pozitivnu sliku o njihovom ocu, a kada Vas pitaju zašto tata ne dolazi po njih, recite im da su mu iskrsnule neke obaveze, ali da ukoliko to žele mogu tatu nazvati te da će im on objasniti zašto nije došao.
U nadi da Vam je moj odgovor pomogao srdačno Vas pozdravljam.

Proslava rođendana kćeri i bivši suprug...

Imam jedno pitanje kćer u kolovozu slavi 5. rođendan. Sa ocem djeteta smo se rastali kad je njoj bilo 4. i od tada se redovno posjećuju, mi održavamo komunikaciju koliko je potrebno zbog djece i nije bilo nikakvih problema do sada. Naime, prije par mjeseci upoznao je novu ženu koja već živi kod njega i kćer ju je zavoljela. Pošto otac svake godine dođe na proslavu rođendana pozvali smo ga i ove, a on je rekao da će doći sa novom ženom. Meni to smeta, nisam još spremna na susret s njom ili bilo kojom novom ženom još mi je sve pre friško i ne mogu je vidjeti u svom dvorištu kako stoji uz njega i kako se vole. NE MOGU. Ne znam kako da to organiziram, a da kćer ne trpi u cijeloj priči, ipak se njen rođendan slavi. Hvala puno.

Odgovor

Čitajući Vaš mail mogu reći da mi je vrlo drago vidjeti i primjer u kojem bivši supružnici funkcioniraju na korektan način misleći prvenstveno na interese svoga djeteta. Iako Vam zasigurno ponekad nije lako, zaslužujete svaku pohvalu. Proslava rođendana za dijete je veliki doživljaj i ono zaslužuje biti s ljudima koji je vole. U vašoj situaciji znam da ćete učiniti sve da vaše dijete bude sretno, ali bitno je da pri tome poštujete svoje osjećaje i potrebe. Upravo zato, ukoliko, trenutno mislite da ne možete na rođendan pozvati novu partnericu bivšeg muža to nemojte niti činiti. Objasnite mu kako osjećate da je prošlo premalo vremena od razvoda da bi na rođendan doveo novu partnericu kako za vas tako i za članove Vaše obitelji. Zamolite ga za razumijevanje i recite mu da ove godine na rođendan dođe sam, a ukoliko je moguće da za vašu kćer organizira još jednu proslavu na kojoj će moći biti prisutna njegova obitelj i nova partnerica.
U nadi da Vam je moj odgovor pomogao srdačno Vas pozdravljam.

Kako olakšati stvaranje odnosa novom partneru s mojim djetetom...

Rastavljena sam, imam sina od 5 god., sada sam u jednoj vezi. Naime radi se o tome da se on boji da ga moje dijete neće prihvatiti, tj. i da neće moći odgajati moje dijete…..pokušavam mu (nam) pomoći i želi da mu pomognem al ne znam kako je najbolje da to napravim….često razgovaramo….ne zna kako se ponašati, i kako prići djetetu, i vidim da mu je teško, pa ne znam. Kako bi bilo i što najpametnije uraditi?

Odgovor

Opravdani su strahovi vašeg novog partnera jer nije lako ući u zajednicu koja već postoji u kojoj postoje pravila, način života i ponašanja. Za pohvalu je to sto želi surađivati i uvidjeti najbolje načine kojima bi se mogao približiti djetetu i olakšati stvaranje odnosa.
Vi imate u novoj situaciji veliku ulogu i možete mu puno pomoći. Prvo ga možete ( sto vjerojatno već jeste) upoznati sa osnovnim podacima o djetetu-koliko je star, koje cirtiće voli gledati, koje slikovnice listati, koji su mu prijatelji iz vrtića, koje sportove voli, da li se s nekim bavi,…
Uputite ga u život djeteta kako bi mogao s njim razgovarati. Mnogi odrasli s nervozom razgovaraju s djecom -uputite ga najbolje sto možete( iako po vašem mailu vidim da puno razgovarate).
Novi partner se može približiti djetetu tako da se igra s njim igre koje voli vas sin, da mu čita priče, pjeva pjesmice,..dakle važno je da se opusti i uživa u djetetu, a dijete jako osjeća iskrena ponašanja i postati ce sve otvorenije.
Sitni i cesti pokloni također ce ga učiniti omiljenim kod vašeg sina…
Pokušajte naći zajedničke točke koje olakšavaju povezivanje.
Naravno trebali bi razgovarati i sa sinom i opisati mu novog partnera jer da bi se razvilo prijateljstvo potrebno je vrijeme. Svaka odrasla osoba mora zaslužiti povjerenje i privrženost. TO SE DOGAĐA POSTUPNO.
Bilo bi poželjno da svi zajedno, kad se već upoznate, provodite vrijeme radeći nešto sto vaš sin voli, bilo izleti, sport, kino…
Da bi postao važna osoba u djetetovu životu mora biti spreman na žrtvu te se istinski truditi.
U početku u odgoju bilo bi dobro da vi i dalje vodite riječ, a s novim partnerom se dogovarate u sobi kada nema sina u blizini, što se odnosi i na postavljanje pravila, zahtjeva.. čisto iz razloga da ga vaš sin ne doživi na početku kao nekoga ko je došao u vaš život i nameče svoju volju, neka vam bude podrška i uz vas, a detalje se dogovarajte nasamo.

Kako i da li je nužno osigurati sinu kontakt sa muškom osobom?

Da li u udruzi postoje susreti roditelja, malo neobaveznijg tipa.. nešto kao druženje, razmjena iskustava i sl.
Ja imam sina, petnaestogodišnjaka.. ima poteškoće s pristupom školskim obavezama.
Ono što ja između mnogih drugih poteškoća mogu primjetiti je da tom dragom mladiću nedostaje kontakt sa stabilnim čovjekom, muškarcem.. nešto kao podrška.
Postoji li neka mogućnost da možda samohrani ocevi i samohrane majke uspostave kontakte ne da bi osnovali neku vezu nego da pruže svojoj djeci mogućnost komunikacije s odraslim osobama suprotnog spola od njegovog roditelja.
Jednom sam vam pisala kako sinov otac nije pitao za njega niti ga vidio sedam godina.
Ja mislim da je to velika praznina u duši djeteta.
A u sadašnjoj dobi naročito bi bilo važno imati kontakt sa pozitivnom prijateljskom muškom osobom.
Zato se daju savjeti da djeca idu na sport pa im trener može biti uzor.. No, kod nas.. Mom dragom sinu. Ne znam ..to bih dala da mu je u blizini osoba koja ga bodri s povjerenjem.
Ja sam toliko voljna ..no ..ja sam majka.
Nekad i prezabrinuta.. možda i nisam dovoljno distancirana
Ja vjerujem da me možete razumjeti.
Lijepi pozdrav

Odgovor

Za mnoge je roditelje adolescencija, životno razdoblje u kojem se nalazi Vaš sin, najstresniji period odrastanja njihova djeteta. Dijete, koje je do jučer bilo mirno i poslušno, postaje prkosno, često emocionalno nesigurno, sklono kršiti pravila i sukobljavati se s roditeljima i okolinom te zanemarivati školske i kućne obveze. Roditelji se često tada (neovisno jel’ su samohrani ili imaju bračnog partnera) osjećaju nemoćnima i opterećeni su mišlju da mnogi odgojni postupci koje poduzimaju ne daju gotovo nikakve rezultate.
Treba imati na umu da su navedene promjene uobičajene i prolazne, a u konačnici vode k tome da se mladi čovjek osamostali (odvoji od roditelja) i pronađe svoj životni put.
Jasno je da je teže onom roditelju koji sam, bez podrške partnera, prolazi kroz adolescenciju djeteta, kao i djetetu koje odrasta bez jednog roditelja. Međutim, prisustvo drugog roditelja (partnera) nužno ne znači da će dijete kroz vlastitu adolescenciju (a s njime i roditelj) proći bez poteškoća.
Vaš sin možda nema pozitivni muški uzor, ali ima Vas kao pozitivni uzor odrasle osobe. Iz Vašeg aktivnog nastojanja da pomognete vlastitom djetetu (kroz brigu o njemu i pružanje podrške, kroz podupiranje pohađanja grupne psihoterapije, kroz traženje pozitivnog muškog uzora itd.) izvire kvaliteta Vašeg majčinstva, što je, vjerujem, prepoznato i od Vašeg sina. Trudite se i dalje vlastitim primjerom pokazivati Vašem sinu da uz sebe ima dobru osobu koja uvijek spremno pomaže drugima, a i suočava se s različitim izazovima i nastoji ih prevladati. Uz to, pokažite da ste uvijek spremni slušati i ponuditi mu savjet kod teškoća (kad ga traži), utješiti ga kad je povrijeđen, pohvaliti ga za uloženi napor kao i za ono što je dobro učinio i ukazati mu da ste ponosni na njega.
Vaša ljubav, razumijevanje i potpora, i bez podrške drugih odraslih osoba, svakako može značajno doprinijeti tome da Vaše dijete uspješno svlada mnoge prepreke i probleme odrastanja.

Kako objasniti djetetu da ne može kod oca?

Ne znam kome vise da se obratim, jako sam očajna.
Imam bebu od 1,5 godinu, sa suprugom sam se razvela kada je beba imala 2 mjeseca, on živi u inozemstvu i nismo u dobrim odnosima.
Moje pitanje je kako da bebi objasnim da ne može kod tate jer već pita da ide kod njega zbog čega ja padam u veliku depresiju i kako to isto da objasnim i sa dvije godine?
Unaprijed zahvalna

Odgovor

Nažalost, prečesto se dešava da jedan od supružnika rastavom, ne samo da prekine kontakt s bivšim partnerom/partnericom, već time prestane kontaktirati i s vlastitom djecom. Razumljivo je da se u takvoj situaciji roditelj kome je povjereno dijete, osjeća loše i da mu je teško kada djetetu mora objašnjavati i nabrajati razloge zbog kojih ne može viđati odsutnog roditelja. U takvim trenutcima neka Vas ohrabruje činjenica da ste Vi ti koji ste blagoslovljeni djetetom kraj sebe i imate priliku uživati u njegovu odrastanju.
Niste naveli postoje li uopće bilo kakvi kontakti djeteta s ocem. Ukoliko ne postoje, nemojte kod djeteta gajiti lažne nade (da će viđati oca, a to se doista neće i dogoditi) i davati mu obećanja koje otac možda neće ispuniti. Ukoliko je kontakt s ocem ostvariv u budućnosti, svakako mu naglasite kako ćete mu Vi to i omogućiti (kad se ukaže prilika).
Ponudite Vašem djetetu jednostavno objašnjenje koje će ono, obzirom na uzrast, biti u stanju shvatiti. U objašnjenju navedite kako postoje obitelji, kao što je vaša, u kojoj dijete živi samo s jednim roditeljem (ocem ili majkom), dok drugi roditelj živi daleko od njih. Kada je jedan roditelj daleko, teže mu je viđati dijete (pogotovo kad je ono maleno), a ponekad, kada je odsutni roditelj obuzet vlastitim problemima, pogrešno postupa prema svima koji su mu doista važni (a to su njegova djeca). Uvijek ističite da je on/ona vrijedno i dobro dijete, koje niti malo nije krivo za očev odlazak. Nabrojite primjere obitelji u kojima se jedan roditelj brine o djetetu (ukoliko ih poznajete). Navedite da ste Vi ti koji to činite u vašoj obitelji te da to činite s ljubavlju i da ste uvijek spremni biti uz njega, slušati ga i bodriti. Razgovarajte s njim/njom kada ima potrebu razgovarati o ocu i svojim osjećajima prema njemu. Često dijete razgovorom o odsutnom roditelju samo od prisutnog roditelja traži da zadovolji njegovu znatiželju vezanu za odsutnog roditelja. Zadobije li pritom Vašu ljubav i pažnju, time mu svakako pomažete da se umiri i razriješi mnoge svoje nedoumice. Ukoliko gajite neke negativne osjećaje i stavove prema bivšem suprugu, potrudite se ne pokazivati ih pred djetetom. Ružne riječi o ocu može protumačiti kao napad na sebe (jer on/ona dio očeve osobnosti nosi u sebi) i time se loše osjećati.
Nastojte održavati kontakt s bivšim suprugom, kako bi se time ostvario kontakt Vašeg djeteta s ocem. Kada se osjećate loše jer djetetu ne možete priuštiti kontakt s ocem, imajte na umu da to ne ovisi samo o Vašoj volji i htijenju, već uključuje čimbenike koji su van Vaše kontrole. Umjesto toga, radite na odnosu na koji možete u velikoj mjeri utjecati, a to je odnos između Vas i Vašeg djeteta. Trudite se da to bude otvoren i iskren odnos u kojem Vi, kao roditelj, dosljedno primjenjujete, a dijete poštuje jasna pravila ponašanja. Ne popuštajte djetetu u svemu radi osjećaja žaljenja prema njemu jer je zakinuto za očevu pažnju.
Imajte na umu da pozitivna energija koju ulažete u vaš odnos i bliskost koju imate i koju ćete tijekom godina nadograđivati, uvelike će pomoći da odgojite zdravog mladog čovjeka ispunjenog srećom i optimizmom.

Otac koji ne stanuje s nama jako povrijedio sina...

Rastavljeni smo 9 godina, sin od 12 godina živi sa mnom moje pitanje je: kako reagirati otac je izvrijeđao sina preko telefona tako jako da je sin počeo jako plakati i zatvorio se u svoju sobu. Strašno sam bila ljuta i uzrujana što se tako ponio bez osjećaja prema djetetu. Što napraviti, ne bih htjela da sin misli da je nešto krivo rekao ocu pa je on zato tako reagirao?
Hvala puno

Odgovor

Često je prva i prirodna reakcija roditelja zaštititi svoje dijete kada se ono osjeća uznemireno i tužno. Otuda, pretpostavljam, i Vaša motivacija da potražite pomoć. Iako niste naveli detalje razgovora između Vašeg sina i njegova oca te eventualne uzroke svađe i/ili napada, za pretpostaviti je da je opisani prizor za Vas bio neuobičajen, nov i prilično uznemirujuć kada ste bili ponukani izložiti ga.
Dobro ste učinili što ste nastojali utješiti sina napisanom porukom. Ako to već niste učinili, svakako porazgovarajte s djetetom i dajte mu priliku da se umiri i iznese svoje emocije i doživljaje vezane uz proživljenu situaciju.
Uplitanje drugih osoba van obitelji (institucija) u situaciju, a bez znanja Vašeg bivšeg supruga, doista bi mogla kod njega pobuditi negativne osjećaje i izazvati burniju reakciju (osim ako on sam od njih ne potraži pomoć). Poželjnije bi bilo, ako je ikako ostvarivo, da se sukob riješi razgovorom unutar obitelji.
Ukoliko je vaš odnos, a i odnos Vašeg sina, s bivšim suprugom/ocem inače korektan, bilo bi dobro da mirno, bez osuđivanja i s odmakom od situacije porazgovarate s bivšim suprugom i ukažete mu na to kako se sin osjećao, a sve kako bi pomogli bivšem suprugu da u budućim sličnim situacijama primjerenije reagira. Još učinkovitije bi bilo da ponukate sina da porazgovara s ocem te da njih dvojica međusobno riješe sukob, bez uplitanja drugih.
Ukoliko niti jedan od spomenutih scenarija nije moguć, te Vaše dijete s ocem ne uspijeva uspostaviti uspješnu komunikaciju i odnos, umirite Vašeg sina i objasnite mu da svatko, pa tako i njegov otac može pogriješiti. Uz to, naglasite mu da je komunikacija vještina u kojoj svi nisu jednako uspješni. Tako neki ljudi, nažalost, ne znaju uvijek pronaći pravi način kako razgovarati s drugim ljudima ili djecom, pa često, umjesto argumenata, koriste ružne riječi i napadaju ih. Poslije toga se obično osjećaju loše i žao im je, iako to neće uvijek i priznati osobi koju su povrijedili. Svakako istaknite djetetu da ste Vi uvijek tu za njega te ste spremni pomoći.
Uz sve navedeno, treba spomenuti i činjenicu da Vaše dijete skoro ulazi ili je već ušlo u pubertet. Uzburkane emocije, nagle promjene raspoloženja, nesigurnosti (a sve to često i bez povoda) i traženje vlastitog identiteta sastavni su dio tog životnog razdoblja. Tako da je burna emotivna reakcija Vašeg sina, kojoj ste nedavno svjedočili, vjerojatno nešto što možete očekivati češće kod njega u budućnosti. Ako otac nije emotivno dostupan djetetu u takvim trenucima (ili je povod takvih reakcija), Vi se svakako potrudite to biti. Dajte djetetu priliku da se riješi nakupljene napetosti tako da mu omogućite da izrazi, izventilira svoje osjećaje, kako ih ne bi nosio u sebi.
Vaša dostupnost i spremnost da slušate (iako otac to možda ne čini), zasigurno će pomoći i djelovati umirujuće za Vaše dijete. Ono će znati kome se obratiti u sličnim situacijama i oslanjati se na Vas, što će dodatno učvrstiti vaš međusobni odnos.

Pred rastavom...

molila bih vas pomoć ili savjet kome da se obratim za pomoć. Naime najvjerojatnije tj. 100% suprug i ja ćemo se rastati, već dulje vrijeme ništa ne valja samo se svađamo, suprug je izjavio da ima drugu i da ne može vise sa mnom živjeti. Imamo sina 4.godine starog koji se počeo drugačije, agresivnije ponašati , doma je miran i povućen a u vrtiću je jako agresivan pogotovo prema tetama koje su mi i rekle za njegovo ponašanje. Što mi je još groznije agresivno se ponaša i prema curi koja ga čuva, dok ne dođemo doma, a do sada ju je obožavao. Kako da mu olakšam situaciju? Nažalost, više se ne možemo kontrolirati kada i gdje se svađamo, pa vjerojatno cijela situacija jako utječe na njega. Žao mi ga je i bojim se da mu ne ostanu traume.
Hvala vam unaprijed na pomoći.

Odgovor

Razumljivo je da kad bračni odnos krene ”nizbrdo”, čovjeka preplave negativni osjećaji poput ljutnje, razočaranja, prkosa, straha i tuge. Nažalost, često se u takvim trenucima supružnici prepuste međusobnim optuživanjima i svađama gubeći iz vida gdje, kada i u čijoj se prisutnosti svađaju.
Koliko god Vaš trenutni odnos sa suprugom bio loš, potrudite se da vaše dijete zaštitite i ne izlažete međusobnim svađama i ružnim riječima. Bilo bi dobro da odluku o tome da se ne svađate pred djetetom donesete u dogovoru sa suprugom, prvenstveno imajući na umu dobrobit vašeg zajedničkog djeteta. Ukoliko to nije moguće, onda se barem Vi potrudite da u prisutnosti djeteta na suprugove riječi i ponašanje ne reagirate povišenim tonom i burnim reakcijama.
I sami ste primijetili da djetetova izloženost takvim ružnim situacijama može ostaviti negativne posljedice na njegov psihosocijalni razvoj. Čak i vrlo mala djeca primjećuju napetost i negativnu emocionalnu klimu u obitelji i mogu reagirati na različite načine (od tuge, zbunjenosti i posramljenosti do regresivnog ponašanja, ljutnje i agresije). Promjene koje ste Vi, a i drugi u okolini, primijetili kod Vašeg djeteta moguć su odraz postojeće napetosti u obitelji i zaslužuju pozornost, a i reakciju Vas i supruga.
Uz navedeno (da se ne prepirete u prisutnosti djeteta), jasno djetetu dajte do znanja da ga volite te pokušajte stvoriti opušteniju atmosferu u Vašem odnosu s djetetom posvećujući mu više vremena kroz zajedničke aktivnosti i igru.
Svakako pokušajte razgovarati s djetetom o njegovim osjećajima (o tome što ga muči, što se događa u vrtiću, kako je proveo dan s tetom koja ga čuva, itd.). Pokažite da Vam je stalo kako se osjeća, dopuštajući mu da izrazi svoje osjećaje (npr. ”U redu je da se ponekad osjećaš tužnim, ljutim ili preplašenim”) i pomažući mu da to čini na adekvatan način (npr. ”I mene ponekad nešto naljuti, a pomaže mi da o tome porazgovaram s nekim”), a i pokazujući to i vlastitim ponašanjem (trudite se biti dobar primjer djetetu). Ukoliko s djetetom razgovarate o osjećajima koje doživljava, pomažete mu da ih bolje razumije, a time u većoj mjeri i kontrolira. .
Razgovor, igra i otvoreno pokazivanje ljubavi pomoći će Vašem djetetu da lakše prebrodi ove teške obiteljske trenutke. .

Kako kćerki reći da novi partner nije samo prijatelj i da bi se doselio k nama?

Živim u Bjelovaru sa kćerkom od 10 godina, rastavljena sam 6 godina. Sa kćerkom imamo dobre odnose I dobro se razumijemo. Moje pitanje glasi:kako joj reći da novi partner nije samo prijatelj i da bi se doselio k nama.U početku smo bili samo prijatelji bili smo oboje u stresnoj situaciji (i on i ja nakon razvoda s time da on nema dijete iz prijašnjeg braka) i trebala nam je podrška utjeha ali s vremenom se razvilo u vezu dobro se slažemo I lijepo nam je kada smo zajedno te bi htjeli zajedno živjeti. Ne znam kako će to prihvatiti kćer, kako će reagirati, da moj novi partner bude s nama u stanu. Oni imaju pristojan odnos što znaći da se ne petljaju jedan drugome, znaju se dobro zezati kada gledamo tv ili komentiramo neke situacije. Možda i nešto sumnja ali nisam s njom o tome razgovarala.
Molim vas za savjet
Lijep pozdrav iz Bjelovara

Odgovor

Život jednog roditelja s novim partnerom zahtijeva prilagodbu i privikavanje svih članova zajednice. Naročito je važno da djeca imaju dovoljno vremena za prilagodbu na život u novoj zajednici.
Vi činite dobru stvar što ste novog partnera postepeno uveli u život Vaše djevojčice, ostvarujući to njegovim povremenim dolascima u vaš dom. Za očekivati je, bez obzira što Vaša djevojčica već poznaje Vašeg novog partnera i ima uspostavljenu neku vrstu odnosa s njim, da će priopćavanje odluke o zajedničkom životu kod nje pobuditi neke nove osjećaje.
Bilo bi dobro da odluku o zajedničkom životu Vi Vašoj djevojčici priopćite sami. Tako ćete joj omogućiti da slobodnije izrazi svoje osjećaje i nedoumice vezane uz novi način života. Kroz iskren razgovor priopćite joj da je Vaša veza postala ozbiljna, da se volite te ste se iz tih razloga odlučili za zajednički život. Prethodno razmislite o tome kakve će to promijene donijeti u dosadašnje obiteljske aktivnosti i to u razgovoru priopćite svojoj djevojčici (hoće li se nešto konkretno promijeniti u vašim „ritualima“ i na koji način).
Svakako joj istaknite da Vas može pitati sve što ju zanima vezano za novi način života i da ste spremni razgovarati s njom kad god to poželi. Naglasite da promjene u dosadašnjem načinu života neće utjecati na Vašu ljubav prema njoj te joj nastojite posvetiti onoliko vremena i pozornosti koliko ste to činili i prije.
Ukoliko je biološki otac Vaše djevojčice uključen u njen život, objasnite joj da Vaš novi partner neće zamijeniti njenog oca (da će joj tata uvijek biti tata i viđat će ga isto kao i prije), nego da će on biti još jedna odrasla osoba koja će voditi brigu o njoj.
Pustite da se veza između Vaše djevojčice i Vašeg novog partnera u novoj zajednici postepeno razvija. Nemojte joj preuranjeno nametati nešto za što možda nije spremna, jer bi to moglo kod nje stvoriti osjećaj nesigurnosti i odbojnosti. Neka ona sama vlastitim tempom uspostavi novu vrstu odnosa s Vašim novim partnerom i prihvati ga kao člana obitelji.

Ima li pomoći, može li moje dijete ostvariti bar neka prava iz Deklaracije o dječjim pravima na području RH?

živim sama s 8-godišnjom kćeri, plaća mi iznosi 3490 kn, alimentacija 600 nekad i 800 kn, režije su mi po zimi 1400 kn s otplatom stana od 34,5 m2. Trudim se dodatno zaraditi, nemam pravo na dječji doplatak, a kad se dijete razboli mnogo mi uzmu od plaće pa onda do prvog dućana pa lijekovi itd. Po mojoj socijalnoj radnici nemam nikakva prava. Zbog knjiga koje je trebalo kupiti i opremiti dijete ne može ići drugima na rođendane, ne mogu djecu pozvati k sebi s obzirom da je svaka lipa proračunata za iznos koliko se danas može potrošiti. žao mi je što moje dijete ne može na aktivnosti, tj. razvijati se. Hvala Bogu na župniku jer iz caritasa primam jednokratnu pomoć odjeću ali nažalost i tamo dobijem samo poderotine. Voljela bi još nešto raditi, ali vremenski sam ograničena i nemam kome ostaviti dijete na čuvanje. Radim pošteno kao i većina malih ljudi a od toga svega ništa. Ima li pomoći može li moje dijete ostvariti bar neka prava iz Deklaracije o dječjim pravima na području RH. Unaprijed zahvalna,
pale sam na svijetu

Odgovor

Kada bi se provelo istraživanje među samohranima roditeljima u Hrvatskoj, a i šire, s velikom vjerojatnošću može se reći da se Vaša financijska slika uvelike ne razlikuje od slike većine samohranih roditelja. Financijske poteškoće često su na listi problema mnogih samohranih roditelja, jer se nalaze u situaciji da s jednim prihodom moraju pokriti sve mjesečne troškove obitelji.
Koliko se god ponekad osjećali bespomoćni i sami u svemu tome, činjenica je da mnogi prolaze kroz ovo što prolazite i Vi. Osim toga, loša situacija danas ne znači lošu situaciju i u budućnosti. Danas Vam je možda teško prihvatiti se dodatnog posla (jer nemate kome ostaviti dijete na čuvanje), ali svakim danom Vaša djevojčica postaje starija, a time i odgovornija, te će uskoro biti dovoljno velika da dio vremena ostane i sama.
Dobra je stvar što se trudite pronaći pomoć na različitim stranama (župnik, udruga itd.), a i to što ste se uspjeli izboriti za alimentaciju. Nažalost, mnogi samohrani roditelji to ne uspijevaju te su zakinuti za uvijek dobrodošlu pomoć, a i za dio prihoda (što u lošoj financijskoj situaciji predstavlja važnu stavku).
Mnogi ljudi troše puno energije tugujući za onim što nemaju. Nemojte dopustiti sebi biti dio te mase i usmjerite se na to da na najbolji način iskoristite ono što imate. Važno je da Vašoj djevojčici razjasnite što joj možete, a što ne možete priuštiti. Ako je dijete upoznato s tim, manje je vjerojatno da će očekivati i nadati se nečemu što ne može dobiti (bez obzira što njeni/njegovi vršnjaci to imaju).
Vašoj djevojčici sada, a i sve više tijekom odrastanja, treba društvo vršnjaka. Trudite se to joj i omogućiti. Druženje s vršnjacima ne zahtijeva financijski izdatak. Djeci je važno da se druže, a ne čime ćete ih ponuditi kad borave kod Vas. Što se tiče rođendanskih proslava, Vaša djevojčica ne mora ići na svaki rođendan na koji je pozvana, može to biti samo odlazak na proslavu rođendana najboljoj prijateljici/prijatelju (ili nekolicini njih). Usput rečeno, poklon ne treba predstavljati velik financijski izdatak, jer, a znate to i iz vlastitog iskustva, dijete se podjednako raduje poklonu od 300 kuna, kao i onom od 30 kuna.
Nadalje, ako djetetu ne možete platiti pohađanje neke aktivnosti, ne znači da joj ne možete priuštiti niti jednu. U školi se raspitajte o vannastavnim aktivnostima (koje su besplatne) i zajedno s djetetom odaberite onu koja najviše odgovara njenim interesima.
Za kraj, sjetite se da mnogima od nas, kad smo odrastali, roditelji nisu mogli puno toga priuštiti (u financijskom smislu), a većina nas je odrasla u zdrave, zrele osobe i gledano unatrag ne bi rekli da nam je puno toga nedostajalo.

Poticanje ili ne viđanja djeteta s ocem...

Samohrana majka ima dilemu. Rastavljena je 10 godina, a sin ima 16 godina koji živi s majkom. Svjesna je da su za odgoj i podizanje djeteta bitna oba roditelja ali otac ne pokazuje nikakvu zainteresiranost za sina. Majka ga stalno prisiljava daj ga uzmi, dođi po njega barem za vikend, isplaniraj praznike i budite zajedno…Problem je što majka živi u Makarskoj, a otac u Zagrebu, a otac ima novu obitelj i jedno dijete u novom braku. Na ljeto mu je dala ultimatum da su zimski praznici njegovi pa neka isplanira. Kod sina je primijetila da bi htio kontakte sa ocem ali neće to uopće pokazati niti reći. Ne zna što da radi, da li da I dalje potiče, moli, nervira se s bivšim muzem ili da sve ostavi kako je, pa ako će neka strana htjeti kontakte neka ih ostvari. Boji se da kod sina ne stvori suprotan efekt.

Odgovor

Idealna slika obitelji koje su prošle ili prolaze iskustvo rastave, u kojoj će kontakti djeteta s oba roditelja biti redoviti i u kojoj sve savršeno funkcionira nakon rastave je rjeđa u odnosu na onu sliku u kojoj je takva obitelj zasićena problemima kao što su neredoviti kontakti jednog roditelja s djetetom, međusobne razmirice bivših supružnika, stavljanje djeteta između dvije vatre („prepucavanje“ preko djeteta), itd. To naravno ne znači da svaka obitelj s problemima ne treba težiti uzornom roditeljstvu.
Svi se mi razlikujemo u mnogo različitih osobina, a jedna od njih je i to koliko pokretačke snage posjedujemo. Gotovo u svakoj obitelji obično jedan član preuzima ulogu inicijatora i biva pokretačka snaga obitelji (što se ne mijenja s razvodom supružnika).
Djetetu su potrebna oba roditelja (bez obzira na njegovu/njenu dob) pa tako i adolescenti, koji često to neće pokazati, traže oslonac u roditeljima. Vi to i prepoznajete i zahvaljujući Vašoj pokretačkoj snazi ostvareni su kontakti Vašeg djeteta s njegovim ocem, što je, vjerujem, pozitivno utjecalo na dosadašnji razvoj Vašeg djeteta.
Razumljivo je da se ponekad osjećate kao da ste na rubu snaga. Čovjeka iscrpi stalna uloga inicijatora i očekivano je da ponekad želi dići ruke od svega. Trebate biti svjesni da Vaše insistiranje na kontaktu neće uvijek uroditi plodom i ne očekujte od sebe i drugih više no što se zaista može ostvariti. S druge strane, da ste pustili da sve „teče svojim tokom“, možda se kontakti Vašeg djeteta s njegovim ocem uopće ne bi realizirali i Vaše bi dijete bilo zakinuto za njemu dragocjene trenutke. Imajući na umu dobrobit svog djeteta, dobro je da potičete kontakte s ocem, ali istodobno budite svjesni svojih ograničenih mogućnosti. Na silu se neke stvari ne mogu postići, ali otvorenim i iskrenim razgovorom s bivšim suprugom vjerujem da ponekad možete postići ono što želite za svoje dijete. Vaše dijete crpi snagu i hrani svoje samopoštovanje iz vašeg dobrog i čvrstog međusobnog odnosa (to je ono što je najvažnije), a kontakti s ocem su mu potrebni kao nadopuna svega što već ima u odnosu s Vama. Iako cijela ova situacija od Vas zahtijeva puno davanja, vjerujem da Vas umiruje činjenica da ćete jednoga dana, kada pogledate unatrag, moći čiste savjesti reći da ste za svoje dijete učinili sve što ste mogli.

Toplo /hladan odnos sa sinom...

U velikoj sam nedoumici što učiniti? Rastavljena sam pet godina, u tom vremenu otac je imao toplo/hladan odnos sa sinom. Prije par godina se ponovno oženio i preselio u drugi grad, a dobio je i drugog sina. Našeg sina Marka je sasvim zapostavio što mu jako teško pada. Marko je sretan ako uspije vidjeti tatu, ali najčešće tata ne zove i ne viđa ga tri do šest mjeseci. Sin mi se jučer povjerio da mu otac jako fali i da ga jako voli, misli da ću mu zabraniti da viđa tatu. Ja nemam nikakvih kontakata s bivšim suprugom, osim kada dođe vidjeti dijete ili ga nazove. Ne znam što učiniti jer svaki put kada ga dođe vidjeti to je jako kratko vrijeme, a nakon toga se ne brine više za njega ne pita za njega i prestane zvati, što sina jako uznemiri stalno se nada pozivu oca. Marko ima dobar i topao dom ali je li mu to dovoljno – ne znam što učiniti?
Vesna
Hvala vam unaprijed.

Odgovor

Općenito, pokazalo se da djeca odrastaju u emocionalno zdrave osobe ako su uspostavili dobar i blizak odnos samo s jednim roditeljem, unatoč problemima na koje nailaze tijekom svog odrastanja. Dakle, ukoliko svome djetetu vi kao samohrani roditelj pružate emocionalno topao i siguran dom, možete biti uvjereni da ste puno učinili za njega/nju. Važno je da ste vi, kao roditelj, u svojoj maloj zajednici (obitelji), odlučili poraditi na tome da stvorite sretan dom ispunjen pozitivnim vibracijama.
Dopustite svom djetetu otvoreno iskazivanja osjećaja o ocu i potrudite se biti mu dostupni u takvim trenucima. Ponekad kad vam dijete govori o tome koliko mu nedostaje otac, doista očekuje samo podršku nekog bližnjeg. Ukoliko poslušate svoje dijete i ohrabrite ga riječima da je ono što osjeća sasvim normalno i razumljivo, time ćete mu pomoći da shvati vlastite osjećaje, počne se nositi s njima na adekvatan način i prihvati situaciju u kojoj se nalazi.
Istaknite djetetu da ga, bez obzira na to što ne živite zajedno, i vi a i njegov otac (iako ga rijetko viđa) jako volite te da je razvod vaša odluka i da se niste rastali radi njega već radi međusobnih nerješivih nesuglasica.
Umirite svoje dijete dajući mu do znanja da mu nikada nećete zabraniti kontakt s ocem te da želite da on i dalje voli svog oca. Iako ste istaknuli kako nemate nikakvih kontakata s bivšim suprugom, pri nekom od slijedećih susreta pokušajte ostaviti po strani međusobna neslaganja i u mirnom razgovoru dogovorite s njim drugačiji način njegova kontaktiranja sa sinom, naglašavajući pritom dobrobit za vaše dijete. Objasnite mu da ako se potrudi uvesti reda u kontakte sa sinom, to će zasigurno pomoći djetetu da stvori osjećaj predvidivosti i rutine, umjesto osjećaja nesigurnosti i razočaranosti koji se javlja kada su kontakti neredoviti.

Kako objasniti gdje je tata?

Dečko me ostavio za vrijeme trudnoće, pokušali smo ponovno oživiti naš odnos kada je Petra imala dva mjeseca ali nije išlo jednostavno si ne pašemo, različite navike. Petra je navršila četiri godine I počela me ispitivati o svom ocu. Petrin otac od drugog pokušaja ponovne uspostave veze više nije zvao, niti je došao vidjeti svoju kćer Petru-njegov izbor. Moje pitanje glasi što joj reći o ocu, kako joj objasniti da je sam odabrao da je ne viđa, a opet bez negativne konotacije. Jer možda će jednom promijeniti mišljenje I htjeti ju vidjeti pa da Petra nema loše mišljenje o ocu.
Hvala na odgovoru.
Zabrinuta mama

Odgovor

Dijete obično u dobi u kojoj je vaša djevojčica (četiri godine) počinje opažati razlike između svoje obitelji i obitelji druge djece. Otuda proizlaze i pitanja koja postavlja vama o svom ocu. Naglasite joj da obitelji mogu biti vrlo različite (velike i male, s jednim ili dva roditelja, s jednim djetetom ili više djece), a da broj i sastav članova u obitelji ne određuje koliko će obitelj biti sretna.
Činite dobru stvar što pred djetetom izbjegavate ružno govorite o njenom ocu. Dijete sebe vidi kao odraz oba roditelja pa ako o odsutnom roditelju govorite pozitivno, dijete će biti zadovoljno i tako više cijeniti sebe. S druge strane, ako o odsutnom roditelju govorite negativno, dijete će se loše osjećati i biti posramljeno.
Ne budite joj nade da će se otac vratiti ukoliko niste sigurni u to i ne smišljajte previše isprika za njegov odlazak. Kako bude odrastala i njoj će samoj neke stvari postati jasnije i sama će ih dokučiti.
Sada se potrudite objasniti joj situaciju na njoj razumljiv način. Uvijek joj naglašavajte kako ona nije kriva za odlazak svog oca, već da odrasli ponekad smetnu s uma da imaju divnu djecu jer su toliko zaokupljeni vlastitim problemima koje ne mogu riješiti pa pogrešno misle da će problemi nestati ako jednostavno odu.
Dopustite svojoj djevojčici govoriti o osjećajima i onome što ju tišti i potrudite se s njom razviti blizak odnos baziran na povjerenju i međusobnom uvažavanju.

Odnos sa kćeri se promijenio-što učiniti?

Kćer (2 godine) živi sa majkom u Splitu. Jednom mjesečno, preko vikenda dolazim u Split vidjeti kćer, najčešće iznajmim sobu i zajedno smo svaki dan 6 sati. Takav način viđenja mi smeta pogotovo za vrijeme zimskih mjeseci, njena majka ne dozvoljava da sam sam sa kćerkom osim ako je ona s nama. Naš odnos nije baš dobar, komuniciramo koliko trebamo. Situacija je podnošljiva ali kod posljednjeg susreta, iako je kćer uvijek jako sretna što me vidi, nije željela doći k meni i tokom cijelog susreta djelovala je kao da me ne želi tamo. Možda je na takvo njeno ponašanje djelovao posljednji susret na rastanku je bila jako tužna što odlazim. Ni na jedan trenutak nisam pomislio da ju je majka okrenula protiv mene, ali sam zabrinut jer je nešto utjecalo na takvo njeno ponašanje. Razgovarajući s prijateljima kažu mi da je to samo faza u razvoju kroz koju mora proći ili da me na takav način kažnjava jer sam daleko od nje. Da li su to pravi razlozi ili smatrate da postoji neko drugo objašnjenje. Vaše mišljenje bi mi puno pomoglo da znam kako reagirati slijedeći put kada se vidimo.
Hvala Vam puno. Martin

Odgovor

Rastavljeni su roditelji često opterećeni razmišljanjima da su poteškoće ili problemi kroz koje prolazi njihovo dijete isključivo posljedica njihove rastave. Međutim, treba naglasiti da se neke poteškoće ili problemi kod djeteta javljaju neovisno o obitelji u kojoj dijete živi. Mnoge će poteškoće sazrijevanjem djeteta jednostavno nestati.
Dijete tijekom razvoja prolazi kroz različite faze. U pojedinim razvojnim fazama dijete će se više oslanjati na majku, a u pojedinim na oca. Ponekad se roditelj na koje dijete nije usmjereno osjeća odbačeno i loše. Svaki roditelj, i u takvim trenucima, treba imati na umu da su takvi „prebjezi“ od jednog roditelja k drugome uobičajeni te bez obzira u kojoj se fazi dijete nalazilo, treba biti kraj svojega djeteta i pružati mu ljubav i pažnju.
Kako bi se vaša djevojčica razvila u zdravu ličnost potrebna su joj oba roditelja na različite načine. Majka joj je potrebna da bi se djevojčica identificirala s njom, a otac kako bi razvila korektan odnos prema muškom spolu. Očevi obično imaju drugačiji odnos prema djetetu u odnosu na majku, a za dijete je vrlo korisno da se druži sa svojim roditeljima na različite načine. U početku će se dijete možda više oslanjati na majku, ali kako raste, otac postaje važan sugovornik i prijatelj u igri.
U redu je da se u vremenu koje provodite s vašom kćerkom, družite svi zajedno, kako bi vaša djevojčica imala sliku obitelji na okupu. Naravno, tada se, radi djeteta, trebate truditi da djevojčičina majka i vi normalno komunicirate i stavite na stranu osobne nesuglasice. S druge strane, bilo bi u redu, u budućnosti (kako vaša djevojčica postaje starija), da dio tog vremena provedete nasamo s njom, a sve u svrhu uspostavljanja vašeg samostalnog odnosa s djetetom. Stoga, probajte u budućnosti s majkom dogovoriti malo drugačiji način posjeta.

Bezizlazna situacija-kako dalje?

Ostavila sam muža i odselila se u stan koji iznajmljujem. Jako mi je teško. Ostala sam bez posla (izgovor da je recesija), a htjela bih raditi, djeca su mi mala i ne mogu još u vrtić, nemam blizu mamu ili nekoga da ih pričuva, stanarina mi je skupa. Mrzila sam život sa bivšim, bio je često pod utjecajem alkohola, naporan prema djeci i meni više nisam mogla trpjeti zbog djece i odselila sam –u tom trenutku mi se to činilo najbolje rješenje, ali da sam znala da će mi biti tako teško ostala bih s njim i trpjela. Nemam više snage, što da radim. Na djecu cijelo vrijeme vičem i nervozna sam ne znam od kuda da krenem.
Katja

Odgovor

Obično obitelji u prvim godinama nakon rastave braka supružnika ili odlaska jednog od njih, prolaze kroz vrlo mučan period tijekom kojeg nikome nije jednostavno, niti emocionalno niti financijski. Uvjerena sam da odluku da ostavite muža i odselite s djecom niste donijeli olako i da je posljedica izloženosti vas, a i vaše djece, teškim situacijama u obitelji.
Općenito govoreći, ukoliko između supružnika postoje nerješivi problemi, ili djeca u obitelji svjedoče nasilju, maltretiranju, alkoholizmu ili čestim svađama, onda je i za djecu rastava njihovih roditelja bolje rješenje.
Obično nakon takve odluke, roditelj koji odluči otići s djecom ima osjećaj da je izgubio tlo pod nogama, što je uvjetovano strahom od naizgled nesigurne budućnosti. Dajte si vremena da se prilagodite novoj situaciji te racionalno i smireno razmislite o narednim koracima. Koliko god vam se čini sada da nemate snage za dalje, imajte na umu da ste, za razliku od mnogih drugih žena, imali hrabrosti otići iz lošeg i nasilnog braka. To neka vam bude osnova za okretanje nove stranice u životu.
Situacija vam se sada čini loša, ali nije bezizlazna. Gubitak posla ne znači da nećete pronaći novi posao. Raspitajte se koje su vam nove mogućnosti zaposlenja u vašem mjestu ili u mjestima u okolici, ako treba i kucanjem na svaka vrata. Upornošću možete puno toga postići. Kada pronađete posao, vjerujem da će vam i cijela situacija izgledati lakša. Problem čuvanja djece moguće je riješiti tako da za čuvanje zamolite prijatelje ili poznanike, a kad pronađete posao postoji i opcija jaslica ili plaćanja neke osobe za čuvanje (obično su studentice ili umirovljenice financijski prihvatljivije).
Potrudite se stvoriti nova prijateljstva i poznanstva ili osnažiti ona koja već imate. Prijatelj vas uvijek može poslušati i dati vam savjet, pomoći vam i biti vam potpora.
Ono što je bitno – naoružajte se strpljenjem (koliko je god to moguće) i to posebno u odnosu prema svojoj djeci. Potrudite se svojoj djeci pokazati i reći im da ih volite, kako bi bila svjesna da su voljena i kad se ne osjećate najbolje.
Treba vremena da se situacija stabilizira. Budite svjesni da negativnim mislima ne možete ništa promijeniti, a činite gore sebi i svojoj djeci. Vjerujem da će vam slijedeći korak koji učinite dati snage za nove pobjede. Nemojte odustati od toga da sebi i svojoj djeci stvorite bolji život.