ALARM! – pubertet

ALARM! – pubertet

Pubertet je razdoblje velikih promjena. Dječaci i djevojčice prerastaju u mladiće i djevojke, tijelo im se mijenja, hormoni luduju, a roditelji postaju sve naporniji i dosadniji. To je razdoblje svima muka. Nama pubertetlijama sve se mijenja, naše raspoloženje mijenja se svakih pet minuta, a promjene na tijelu nas izluđuju. Roditelji se stvarno žale kako smo im nepodnošljivi i kako su oni ti kojima je teško, no oni ne znaju što se događa u našim glavama, koja zbrka je u njima. Oni misle kako znaju sve o nama jer su nam roditelji, kako znaju što se događa s nama, pretvaraju se da razumiju da smo u pubertetu, ali zapravo ništa ne razumiju i jednako su zbunjeni kao i mi.

Mame i tate znaju da pubertet dolazi kada dijete uđe u tinejdžerske godine. U knjigama nas uče da cure uđu u pubertet između 11. i 13., a dečki između 12. i 14. godine života, ali to je u mnogim slučajevima u potpunosti krivi podatak. Kod onih koji su poput mene ušli ranije u pubertet, a prvo su dijete roditeljima, roditelji su zbunjeniji od nas. Kupuju nama i sebi samima knjige, traže da pročitamo te knjige da znamo kako se trebamo snositi sa svim promjenama koje nam se događaju, posebice cure. Meni je bilo najzanimljivije kada je moja mama dobila knjigu o tinejdžerima i svim promjenama koje nam se događaju i zaista ju pročitala. Misleći da je moja mama najpametnija i da zna sve, začudila sam se koliko je i ona bila zbunjena. To me je umirilo. Bila sam uplašena da će mi hormoni toliko ludovati da će me promijeniti. U vrijeme kada su naši roditelji bili mladi, cigarete su se dijelile svima i bili su samo rijetki koji su se uspjeli oduprijeti cigaretama i alkoholu. Toliko sam se bojala da ću popustiti u školi, početi pušiti i da se neću znati kontrolirati, a činjenica da i moja mama ne zna kako će sve to ispasti me umirila. Puno mi je olakšalo to što ćemo zajedno proći kroz to jednako zbunjene. Sada kada je i moja sestra u pubertetu vidim kako se moja mama puno lakše snalazi. Za sve naše svađe, koje u zadnje vrijeme često izbijaju i to samo zato što ona kao i većina mama zabada nos tamo gdje joj nije mjesto, kaže da su posljedica puberteta i da se nada da će to razdoblje skoro završiti. Stalno želi znati neke stvari koje smatram da još nije vrijeme da joj ih kažem. Imam vrlo otvorenu vezu s mamom. Sve što mi se dogodi u nekom trenutku života joj kažem, ali ne istoga časa, nego kada smatram da bih joj trebala reći.

Mama je moj uzor i moj oslonac. U pubertetu roditelji imaju veliku ulogu. Od malena proučavamo njihovo ponašanje, njihov stav i njihov govor. Još uvijek se sjećam kada je moja sestra prvi puta rekla prostu riječ ponovivši ju za mamom usred svađe preko telefona s nekime. Kada roditelji komentiraju politiku, mnogi upiju njihove stavove prema određenim političarima te tako i oni počnu razmišljati. U ovim godinama razmišljamo što ćemo kasnije raditi, ali nemamo pojma ni o čemu. Zato su roditelji tu za nas, da nam objasne neke stvari, daju svoje mišljenje i pomognu pri odabiru buduće škole, fakulteta ili posla. Neki roditelji pretjeraju i time stvore probleme. Natjeravši svoju djecu da idu na medicinski fakultet i postanu doktori zato što su oni doktori, a dijete je razvilo ljubav za umjetnost jedna je od čestih pogrešaka koje roditelji naprave, a do trenutka kada shvate što su napravile, prekasno je. Moja mama meni je uzor. Uspješna je i dan danas iako ima dobar posao, pokušava postići još više. To i mene tjera da uvijek pokušavam i ne odustanem pokušavati. Ona je moja podrška na svim mojim natjecanjima, podržava me u mojim odlukama i pokušava mi pomoći što više može što me čini uistinu sretnom što moja mama ima toliko razumijevanja i za mene i za moju sestru koje smo toliko različite, da različitije ne možemo biti. Ima dana kada pretjera i počne mi ići na živce ni ne znajući što je napravila. Da mi neku svoju ideju i onda me nagovara da je to odličan izbor. To živcira sve tinejdžere. A najgore je kada nas toliko iznerviraju oko škole, izlazaka, prijatelja da se jednostavno moramo  maknuti od njih i otići u svoje utočište, slušati glazbu i jednostavno biti sami, a mama konstantno ulazi u sobu i nešto zahtjeva i nastavlja raspravu. Roditelji koliko god dobro mislili, nekada trebaju znati stati i jednostavno nas pustiti na miru. S vremenom stvari će doći na svoje.

Roditelji se toliko trude shvatiti što nam se mota po glavi da postavljaju puno previše pitanja i samo pogoršavaju situaciju. Mnogima se po glavi mota slika simpatije, nekima se po glavi mota slika budućnosti, a nekima kako da završe školsku godinu.  U glavi su nam svakakve činjenice izmiješane tako da ih međusobno ne možemo povezati, osjećaji su isprepleteni – sreća i tuga, ljubav i ljutnja, a ne možemo se kontrolirati. Pubertet tako utječe na nas i roditelji tu ne mogu ništa osim da nas puste na miru, ako želimo biti sami, da nam pomognu kada trebamo pomoć, da nas podupiru i savjetuju i da čekaju da se hormoni smire.

Pubertet zaista je komplicirano razdoblje i za nas i za roditelje. Svi smo zbunjeni. Mi ne znamo što bi sami sa sobom, a oni ne znaju što bi s nama. Ja koliko god mrzila svoju mamu u nekim trenucima, volim ju do neba i zahvalna sam joj za sve što je učinila za mene. Svi mi tinejdžeri trebamo shvatiti kako roditelji samo pokušavaju razumjeti što se događa u našim glavama  i pomoći nam kako god znaju i umiju. Roditelji, kada se svo ovo ludilo u našim glavama smiri, obećavamo da ćemo vam jednog dana zahvaliti za sve što ste tijekom ovog burnog razdoblja našeg života za nas učinili, samo malo pričekajte da se sve to slegne i da shvatimo kako svijet funkcionira. Budućim roditeljima samo mogu reći da si postave alarm za pubertet.