Anksioznost je stanje koje karakterizira tjeskoba, strah, uznemirenost vrlo često praćeno brojnim somatskim smetnjama (glavobolja, bol u trbuhu…). Anksioznost je prisutna u svakodnevnom životu i ima funkciju upozorenja na ugrožavajuće situacije. Ako anksioznost ometa osobu u njezinu funkcioniranju, onda govorimo o poremećaju.
Anksiozni poremećaji javljaju se kod djece i adolescenata u oko 10-20% slučajeva. Kod mlađe djece češće se javlja separacijska anksioznost, zatim školske fobije kod školske djece, dok se kod adolescenata učestaliji panični poremećaji i socijalne fobije.
Djeca obično, uz karakteristike koje imaju odrasli, imaju sljedeće simptome: perfekcionizam, nesigurnost, ponavljanje radnji jer su nezadovoljni učinkom, traže sigurnost i pohvalu. Paralelno s time djeca se povlače od društva, javljaju probleme koncentracije, često misle ili govore o smrti i umiranju, apatični su i tužni, smatraju da ih nitko ne voli, povremeno mogu biti nametljivi i zahtjevni. Predškolsko dijete pokazivati će strahove od odvajanja, strah od nepoznatih osoba, spavanje s roditeljima, strah od otmice, lopova, Kod školske djece najčešće je to strah od škole, ograničenje samostalnosti, odbijanje boravaka izvan kuće, pretjerana zabrinutost. Kod školske djece najčešće su školske fobije, čak od 1 do 3 %, i treba je razlikovati od straha od škole, koji ima svoju realnu osnovu, dok je školska fobija irealna. Dijete je preplavljeno tjeskobom i brojnim somatskim smetnjama. Vrlo često, posebice kod adolescenata, nalazimo generaliziranu anksioznost čija je prevalencija i do 12%.
Vrlo često odrasle osobe minimaliziraju dječju anksioznost smatrajući je prolaznim stanjem bez posebnog razloga te se često prema tome odnose s podsmijehom, minimalizirajući probleme, što samo učvršćuje dijete u njegovim vjerovanjima o sebi i svijetu oko sebe.
Izvor:
Kocijan Hercigonja D., i Hercigonja Novković, V. (2021). U: Hrabar, D. (ur.) Prava djece: multidisciplinarni pristup. Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet.