Najvažnije pitanje poslije razvoda, s novim brakom ili bez njega, glasi gdje će svako dijete provesti svaki pojedini blagdan. Roditelji me često pitaju trebaju li se okupiti i zajedno slaviti blagdane. U tome ne vidim ništa loše, ako su roditelji spremni na to. Iako su, često, u prvim godinama nakon razvoda odnosi i dalje previše zategnuti. Štoviše, djeci ne biste trebali davati temelja za maštanje o vašem pomirenju. Najbolje je dogovoriti pravednu podjelu. Uskrs jednom roditelju, Božić drugome – mijenjajte se svake godine. Ako roditelji stanuju blizu, onda Badnjak kod jednoga, a božićno jutro kod drugoga – s obaveznim djedovima, bakama, ujacima, ujnama, bratićima i sestričnama pravedno podijeljenima. Ipak, ako su djeca starija od 12 godina, preporučila bih vam da se savjetujete s njima i upitate njih kako bi željeni dijeliti blagdane. Kad jednom odlučite, svakako o tome izvijestite sve.
Darovi zahtijevaju posebno promišljanje u svim obiteljima tijekom blagdana, no osobito u stopljenoj obitelji. Roditelji bi se nakon razvoda trebali truditi da budu što pravedniji, unutar razumnih granica. U stopljenim obiteljima izjednačavanje darova dobiva osobito značenje budući da djeca pomno prate što svaki od njih dobiva, zbog poruke koju svaki dar nosi sebi. Upravo u to doba godine morate biti osobito pošteni i blagi. Nažalost, na tom testu padaju mnogi roditelji. Živo se sjećam koliko je jedan dječak patio kad je vidio da otac poklanja svoj dalekozor posinku, a ne njemu. Dječak je oca godinama promatrao kako tim dalekozorom gleda ptice, i žarko ga je želio naslijediti. Kad je dalekozor završio kod drugog dječaka, bio je posve slomljen.
Ne smijete zaboraviti da su darovi djeci važni po sebi i u sebi i da sa sobom nose neizmjerno i trajno simboličko značenje. I naravno, nemojte jednom darovati bicikl, a drugom vunene rukavice. Darovi su opterećeni osjećajima, te u razvedenim ili stopljenim obiteljima izazivaju pitanje: voliš li me jednako kao druge? Odrasli razumiju koncept namjere koja nadilazi materijalnu vrijednost, djeca to ne shvaćaju. U stopljenoj obitelji žensko će dijete uvijek paziti na to što dobije njezina polusestra, bez obzira što vi govorili.
I naposljetku, ne zaboravite da vaša djeca mogu biti tužna tijekom blagdana. Možda ćete se vi nostalgično prisjetiti cjelovite obitelji i čeznuti za toplinom i nježnošću obitelji koje više nema. Djetetu koje djeluje nesretno omogućite da se povuče. Sjednite s njim, primite ga za ruku i zajedno se prisjetite prošlosti. Zagrlite ga, posjednite u krilo. Takve trenutke važno je dijeliti. Poljupcima mu obrišite suze, no ne pokušavajte mu potisnuti sjećanja, razveseliti ga ili mu rastjerati tugu. Uspomene su važne i zahtijevaju vašu pozornost punu poštovanja.
Preuzeto iz knjige: Judith S. Wallerstein i Sandra Blakeslee “A što s djecom? Odgoj djece prije, za vrijeme i nakon razvoda”