11. veljače se obilježava kao Dan sigurnijeg interneta.
Danas ne možemo zamisliti život bez interneta i svih mogućnosti koje nam internet pruža. Djeca su pogotovo vezana za internet, on im omogućava brzu komunikaciju, izmjenu ideja, istraživanja, učenje i stvaranje kakvo bez interneta nismo mogli ni zamisliti.
Djeci i mladima ekrani su postali suputnici na putu odrastanja. Djeca predškolske dobi su oko 2 i pol sata dnevno na ekranima, starija djeca i adolescenti 3 do 5 sati dnevno, a svaki peti adolescent više od 5 sati dnevno – to je činjenica koju ni neumoljiva statistika ne uspijeva zataškati.
Imajući u vidu da nas naši argumenti za ili protiv suvremenih dostignuća ne amnestiraju odgovornosti koje imamo u odgoju, ne preostaje nam puno toga osim prihvatiti da se okolnosti odrastanja mijenjaju i najbolje što možemo naučiti čari tehnologije. Možemo odlučiti postati oni koji su spremni razumjeti što nam svijet iza ekrana nosi, upoznati se s njim i na taj način u korak s vremenom napraviti sve što možemo kako bi zaštitili našu djecu. Prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece iz 2019. godine 35% mladih otišlo je na susret s osobom koju ne poznaje, više od 60% njih prima seksualno eksplicitne sadržaje, 100 mladih u uzorku razmjenjuje takve sadržaje sa znatno starijom osobom, a gotovo svaki peti adolescent u Hrvatskoj sexta pod nagovorom ili prisilom. Znajući ove podatke moramo se zapitati jesu li među ovom djecom naša djeca, djeca iz razreda iz susjedstva, znajući ovo više ne možemo reći da je opasnost negdje drugdje.
Prema spomenutom istraživanju iz 2019. djeca o iskustvima ne pričaju uglavnom ni s kim, a ako pričaju, to uglavnom čine s vršnjacima. Djeca uče pravila jedna od drugih, kad dožive neka od ponašanja na internetu, ne znaju jesu li ona primjerena ili neprimjerena, promatraju reakcije i stavove drugih vršnjaka i na osnovu toga donose svoj sud. Čini se da je odnos u kojem ih i oni nas odrasle ne razumiju uzajaman. U koštac s ovom pomisli možemo se uhvatiti jedino tako da zaista budemo djetetu osoba koja ga usmjerava i vodi te koja mu je na raspolaganju ako nešto pođe po zlu.
Educirajmo djecu, pitajmo ih što rade na društvenim mrežama, pričajmo o eventualnim koracima u slučaju nekog negativnog iskustva. Pokažimo im da smo na raspolaganju ako dožive nešto neugodno, ne dopustimo da djeca i mladi mjesecima prije adekvatne intervencije doživljavaju zlostavljajuća ponašanja. Prevenirajmo takva ponašanja ako možemo, a s obzirom da nemamo baš kao ni nitko apsolutnu kontrolu nad protokom informacija na internetu dajmo sve od sebe da nam se dijete povjeri odmah nakon jedne izolirane situacije prije nego što zbilja u kontinuitetu doživljava nasilje. Za emocionalni svijet i posljedice po mentalno zdravlje čini veliku razliku jedna uvreda ili širenje lažne informacije od dobivanja uvreda na dnevnoj bazi, mjesecima.