#ZA_jedno #ObiteljJeObitelj #FamilyIsFamily
Najveća je odgovornost na drugome roditelju kojemu je također vrlo teško. Ipak, ne smijete zaboraviti da je i djetetu potrebna pomoć. Promatrajući vas, dijete stječe mnoge spoznaje o životu. Tako će od vas naučiti i to kako se nositi s tugom. Pogrešno je misliti da kao roditelj morate biti jaki i skrivati svoju bol. Takav način ponašanja mogao bi potaknuti i vašu djecu na zatomljivanje osjećaja, što nikako nije poželjno. Otvoreno pokažite da vam je teško. Na taj način i vaše dijete uči da je bolje pokazivati osjećaje, a ne skrivati ih. Sasvim je normalno biti tužan, razočaran, pa čak i ljut.
Osim što podnosi preveliku bol zbog gubitka roditelja, dijete se suočava i s budućnošću koja će biti znatno drugačija od očekivane. Suočeno je sa spoznajom da jedan roditelj neće biti uz njega kad bude odrastalo te da ga neće pratiti na njegovu životnome putu. Jasno je da će trebati proći puno vremena da bol zbog gubitka postane manja. Šok, ljutnja, krivica, bezvoljnost i usamljenost samo su neki od osjećaja s kojima se dijete odjednom suočava.
Mala djeca najčešće vide sebe kao centar svega što se događa. Djeca mogu umisliti da je nešto što su učinili ili rekli uzrok smrti roditelja. Neka su djeca izuzetno ljubazna baš zato što imaju grižnju savjesti. Važno je znati da je to reakcija djeteta na koju treba obratiti pažnju. Druga djeca pak mogu biti izuzetno nemirna samo da bi dobila kaznu koju smatraju zasluženom. Bez obzira na to koliko je roditelju teško, važno je da s djetetom razgovara i da mu objasni što se dogodilo. Pustite dijete da vam postavlja pitanja!
U razdoblju od pet do deset godina dijete bolje razumije što je to smrt, ali misli da se umrla osoba može vratiti. Mašta i zbilja se isprepliću. U tim godinama dijete shvaća da i druge osobe mogu umrijeti i da je važno zaštititi obitelj.
Dijete u dobi od devet do dvanaest godina razumije da je smrt vječna i da ćemo svi jednoga dana umrijeti. Ono također razumije da nije ničija krivica kada netko umre. Čak i ako dijete potpuno razumije značenje smrti, ono može imati problema s kontroliranjem svojih osjećaja.
Tinejdžer razumije što se dogodilo i može postaviti smrt u širu perspektivu. On zna da to što se dogodilo može utjecati na budućnost obitelji. U tome razdoblju događaju se velike promjene u djetetovu tijelu i psihi. Uz to se ono počinje osamostaljivati. Ako dijete u toj dobi izgubi jednoga roditelja, teško će se s time nositi.
Kako razgovarati s djetetom o smrti roditelja?
Nikada nije lako priopćiti djetetu vijest da je ostalo bez oca ili majke. Smrt roditelja dijete
će najbolje razumjeti ako mu sve detaljno objasnite. U protivnome može se dogoditi da
dobije pogrešnu sliku ili fantaziju o onome što se dogodilo.
Pokušajte ne spominjati da je preminuli roditelj otišao na nebo, postao anđeo ili pak da
vas uvijek gleda odozgo jer sve to dijete može shvatiti doslovno, posebice ako je predškolskoga
uzrasta. Zbog toga može postati uplašeno i zbunjeno. Izbjegnite i laži poput one da
je preminula osoba otputovala. Umjesto toga radije izrecite istinu primjerenu uzrastu
djeteta. Što dijete prije prihvati da je smrt sastavni dio života, da je došao kraj života
osobe koju je poznavalo i voljelo, to će se prije početi suočavati s patnjom, što će doprinijeti
iscjeljenju. Razgovarajte s djetetom o preminulome roditelju i pokažite da i vi također
mislite na njega.
