IZBORNIK
IZDVOJENO
ODABERI TEMU
Novosti

Kako s djecom razgovarati o ratu u Ukrajini?

Kako s djecom i mladima razgovarati o ratu u Ukrajini?

Djecu ne treba pretjerano izlagati vijestima 

Kao i u drugim kriznim situacijama, djecu ne trebamo pretjerano izlagati vijestima. Posebno treba izbjegavati da “prijelomne vijesti” budu cjelodnevna pozadinska kulisa života. Osobito treba izbjegavati da djeca gledaju vijesti i izvještaje koji mogu biti iznimno snažni i potresni bez prisutnosti roditelja ili odrasle osobe. S druge strane, djeca imaju pravo znati što se događa, no te vijesti moraju biti prilagođene i objašnjene na način koji je prikladan njihovoj dobi. Roditelji trebaju moći s djetetom razgovarati o onome što ih zanima, što su vidjeli i kako se osjećaju. Pitanja za razgovor mogu biti: Što si čuo/čula?; Što si vidio/vidjela?; Kako se osjećaš? Trebamo imati razumijevanja i ako ih ne zanimaju vijesti, ali i u tim situacijama im treba dati do znanja da mogu s vama razgovarati o tome što se događa.

Djecu treba osluškivati i s njima razgovarati

U odluci oko započinjanja razgovora i tijeka razgovora, vodimo se svojom najboljom prosudbom, na temelju djetetove osobnosti, interesa za trenutne događaje i osobnog iskustva. Djetetovo raspoloženje uvijek možemo “ispipati” pitanjima o tome što su čuli da se događa, imaju li pitanja, žele li pričati
o tome. Djeci i mladima trebamo poslati nedvosmislenu poruku da postoji prostor i vrijeme u kojem ćemo ih saslušati. Ne smijemo zanemariti njihova pitanja ili na njih odgovarati u prolazu.
Također, bitno je da se odupremo porivu da budemo rješavači problema. Usredotočimo se na slušanje djeteta i dopustite mu da vodi razgovor. Pratite djecu zbog znakova straha i tjeskobe koje možda ne može izraziti riječima. Poremećaji u prehrani ili spavanju, povećana potreba za pažnjom, problemi u učenju i izvršavanju zadataka, povučenost, neki su od znakova koji se mogu pojaviti. Ovo je osobito važno za djecu i mlade koji su već možda imali neku svoju osobnu traumu. Razgovarajte s njima i posvetite posebnu pažnju svakom njihovom pitanju ili komentaru. Mlađu djecu možete potaknuti
da pišu priče ili crtaju kako bi pokazali kako se osjećaju te ih potaknuti na nastavak svakodnevnih aktivnosti. Sa starijima razgovarajte, dajte im prostor za izražavanje svog mišljenja i postavljanje pitanja, pružite im potrebne informacije i kontekst ili zajedno potražite odgovor na pitanja iz vjerodostojnih izvora. Nikako nemojte olako odgovarati na njihovu zabrinutost i strahove govoreći im da se smire ili da pretjeruju. Dajmo im i prostor i vrijeme da izraze vlastite misli, obrazlože i opišu svoje osjećaje – što je za njih dobro, a što je loše. Pomognimo im da ih prepoznaju i imenuju.

Normalizirajmo osjećaje koje imaju

Zbog svega što se događa, što čuju i vide, djeca mogu osjećati strah, zbunjenost, zabrinutost ili čak ljutnju, posebno ako sve to podsjeća na nasilje ili traumu koju su doživjeli. Kao što je već rečeno, iznenadna neraspoloženost, agresija ili povlačenje može biti znak da imaju izazove u “obradi” informacija koje su dobili ili vidjeli. Djeci i mladima treba stoga poslati nedvosmislenu poruku da je sasvim normalno osjećati se tužno, uplašeno ili ljuto. Dajte im do znanja da ste tu da ih podržite i pomognete im. Razgovarajte o vijestima i izvorima informacija Djeca pristupaju vijestima na drugačiji način od odraslih. Kako ih manje zanimaju tako ih manje prate, ali kada to čine, onda je to obično kroz kratke (video) isječke na društvenim mrežama čiji se autor često ne zna, koji ne pružaju odgovor na sva pitanja i za razumijevanje kojih je potrebno poznavanje konteksta koji je vrlo često izostavljen.
Osobito treba biti svjestan računalnih algoritama koji povećavaju izloženost popularnim materijalima. Ti algoritmi mogu izložiti djecu i mlade tim sadržajima čak i kada nisu zainteresirani za tu temu. Stoga je potrebno s njima razgovarati o tome što su vidjeli, što je kontekst i koje su činjenice predstavljene, koji je izvor navedenog materijala, je li autor materijala poznat i vjerodostojan i kakvi se komentari nalaze uz taj materijal. Također, trebamo se usredotočiti i na smanjenje štete koju dezinformacije i nasilne slike mogu imati na djecu.

Izbjegavajmo etikete

U objašnjavanju konteksta i činjenica trebamo se oduprijeti etiketiranju i generaliziranju. Ovakve situacije imaju točno određene izvore i aktere i njih treba jasno odrediti i identificirati. Bilo kakvo generaliziranje na cijelu skupinu, osobito ono negativno, može samo doprinijeti širenju predrasuda i negativnih emocija. Umjesto toga, razgovarajmo s djecom i mladima o tome koje su posljedice loših i nepromišljenih odluka onih koji bi trebali djelovati za dobrobit svih, usredotočimo se na
sudbinu, bol i iskustvo onih kojih pate zbog tih odluka. U ovakvim situacijama treba posebno jačati opredijeljenje za mir, nenasilje, humanost i solidarnost.

 

Izvor:

https://fso.hr/kako-s-djecom-i-mladima-razgovarati-o-ratu-u-ukrajini-prijedlozi-za-skole/?fbclid=IwAR19wrs6KzmD2xWBQbJcyeQUgD1X_Zoa9KiGtDPs3VjVVSqVhkADjsq5XOw

26.03.2024. 00:18

Edukativni filmići o cyberbullyingu

Udruga LET je uz financijsku podršku Grada Zagreba izradila slijedeće edukativne filmiće o cyberbullyingu koje slobodno možete preuzeti na YouTube-u !   Ili pojedinačno: Šta je cyberbullying? ...
pročitaj više
21.03.2024. 20:53

Za UN samohrane majke ne postoje ni na papiru!

New York je posjetila Isra Lee, predstavnica organizacije Single SuperMom iz Nizozemske te o tome obavijestila predstavnike udruga koje pomažu samohranim majkama. Predstavnici Single SuperMom, ...
pročitaj više
20.03.2024. 19:20

Za UN samohrane majke ne postoje ni na papiru!!!

Udruga LET ovim putem upućuje Priopćenje za medije povodom posjeta predstavnika nevladinih organizacija sastanku 68. Povjerenstva za status žena pri UN-u. New York je posjetila ...
pročitaj više