Iako smo u 21. stoljeću, razvod i dalje nosi određenu stigmu, žig, sramotu. Ljudi raspad braka doživljavaju kao osobni neuspjeh, bilo da se smatraju krivim jer su odabrali lošeg partnera ili jer nisu uspjeli s njim pronaći zajednički jezik. Ljudi često, obraćaju pozornost na tuđa mišljenja. Malo je onih koji se ni u jednom trenutku prije ili tijekom razvoda nisu zapitali što će misliti i reći obitelj, prijatelji, susjedi, poznanici, kolege…
Koliko smo se puta u životu našli u situaciji da se trudimo svima udovoljiti? I koliko smo puta dobili potvrdu da je to nemoguće? Odatle je i proizašla ona narodna izreka: „Nije se rodio tko je svijetu ugodio.“ Doista je tako. Čak i da svijetu uspijemo ugoditi, opet ostaje pitanje jesmo li istodobno uspjeli ugoditi sebi. Teško, gotovo nemoguće, da će onaj tko je usmjeren na udovoljavanje drugima u pogledu forme i sadržaja svoga života biti zadovoljan, ispunjen, sretan. Stara poslovica kaže: „Ako se želite staviti u doživotni zatvor, tada ćete stalno pokušavati svidjeti se drugima.“
Posve je normalno i ljudski da nismo imuni na mišljenja i komentare svojih bližnjih, pa čak i šire zajednice. Ipak, bilo bi logično da se vodimo različitim vrijednostima, sudovima, motivima i željama. Svatko ima pravo misliti i reći što želi, ali mi isto tako imamo pravo to mišljenje uvažiti ili ne uvažiti. Problem nastaje u trenutku kad tuđa uvjerenja stavimo ispred naših pa ili živimo prema njima ili ih kršimo, ali se kajemo i pravdamo. U oba slučaja patimo. U kontekstu naše teme navedeno znači da ostajemo u lošem braku jer smo dopustili da nam vrijednosti očuvanja bračnoga i obiteljskoga zajedništva koje pod svaku cijenu poduzima netko drugi prevagnu nad našim vrijednostima slobode, samoostvarenja i sl. ili pak izlazimo iz lošeg braka, ali se usporedno s razvodom mučimo s teretom grižnje savjesti, objašnjavanjima i pravdanjima. Naravno da ćete svoje bližnje upoznati s činjenicom da se razvodite. Vjerojatno ćete ih upoznati i s razlozima, ako već do sad niste. Ako vam pruže potporu – prihvatite je! Konstruktivna je kritika, jasno, uvijek, pa tako i tijekom razvoda, više nego dobrodošla. Ali od svih onih koji vas preko mjere ispituju, kritiziraju i osuđuju – udaljite se! U ovom razdoblju kad ste ranjiviji nego inače, bilo bi poželjno distancirati se i fizički i psihički od onih koji vam čine više štete nego koristi.
Ne mogu nas svi voljeti i ne možemo svima ugoditi. I u pogledu razvoda trebamo biti svjesni da drugi ljudi komentirajući naše postupke zapravo govore o sebi, odnosno izlažu vlastita uvjerenja o tome kako bi se oni ponašali u našoj situaciji.
Prema tome, da zaključimo: kako se tijekom razvoda nositi s kritikama drugih? Vrlo jednostavno. Tuđe mišljenje ne može nas povrijediti ako mu mi sami ne pridajemo previše pozornosti. Nijedno iskustvo nije samo po sebi bolno ili ugodno, bez obzira na to jeli riječ o razvodu ili o plivanju u predivnom moru. Naše je mišljenje ono što dijeli naša iskustva na bolna i ugodna. Za djecu je snijeg radost jer će se možda grudati i raditi snješka, a za stare je ljude opasnost jer mogu na poledici slomiti nogu ili kuk. Kad god čujemo ono što ne želimo, imamo priliku samo sa sobom „odraditi“ unutarnji dijalog i pojasniti si: ta osoba govori za sebe, o sebi, a ne protiv mene. Ono što ona vidi nije nužno ispravno i točno. To se samo njezino viđenje situacije. Jednostavno je nerealno očekivati da drugi ljudi imaju ista uvjerenja, vjerovanja i sustav vrijednosti kao mi, te da se ponašaju onako kako bismo mi željeli. Kad je razvod u pitanju, željeli bismo da nas svi razumiju i da nam budu podrška, bez obzira na to jesmo li mi ostavljeni ili smo oni koji ostavljaju. Naše želje pretočene u očekivanja vrlo se često ne ostvare, odnosno umjesto navedenog nailazimo na kritiku i osudu. Razočaravamo se i primarnu frustraciju zbog samog razvoda „pojačavamo“ frustracijom zbog nerazumijevanja i neprihvaćanja. Ova sekundarna frustracija koja često prati razvod vrlo lako se može izbjeći. Kako? Tako što ćete se, umjesto da se fokusirate na one vas ne razumiju i osuđuju, okrenuti onima, a sigurno ih ima, koji vas razumiju i podržavaju. Ako vas majka kritizira govoreći: “Mogla si malo i pretrpjeti, a ne odmah razvoditi se“, a prijateljica kaže: „:Dosta si trpjela, zaslužuješ sreću“, potrudite se, naravno pod pretpostavkom da ste sigurni u svoju odluku, mamu uopće ne čuti, a kamoli se dati uvući u rasprave koje će vam samo beskorisno „isisati“ energiju. Slušajte ono što vam prijateljica govori, ono što vam je sad potrebo čuti kako biste se utješili i ohrabrili.
Roditeljima, obitelji, uopće sredini u kojoj živimo nije lako priznati da se razvodimo. Međutim, kada stavimo na vagu što nam je važnije, naša sreća i zadovoljstvo te zdrav i normalan razvoj našega djeteta naspram zadovoljavanja tuđih vrijednosti i očekivanja – i priznanje i sam razvod postaju lakši. Ako smo sigurni da smo dobro odlučili za sebe i svoje dijete, složit ćete se, sve ostalo ide u drugi plan.
Vodič kroz razvod braka, psihološko – pravni priručnik
Ivana Mijić Vulinović
Karmen Kmetović Prkačin
