Vrlo često djeca sebe okrivljavaju za razlaz roditelja. To je u skladu s njihovom razvojnom dobi, u kojoj prevladava tzv. egocentričan način mišljenja. Važno je naglasiti da dijete ne može predvidjeti daljnji tijek događanja, kao ni rješenje takve situacije. Stoga mu je nužna pomoć druge osobe kako bi moglo razumjeti da ono nije uzrokovalo razlaz roditelja i potrebno mu je pružiti osjećaj sigurnosti da će se roditelji i dalje skrbiti za njega.
Nije razvod to što najviše šteti djetetu, nego je to sukob roditelja, neovisno o tome jesu li u braku ili ne.
Kako tijekom i nakon razvoda zaštititi dijete?
1. Nikada ne govorite loše o drugom roditelju (dijete voli i mamu i tatu bez obzira na odnos između roditelja; ono je dio oba roditelja; ako govorite loše o partneru pred djetetom, to je kao da mu govorite protiv njega samog).
2. Ne povjeravajte se djetetu tijekom rastave o odnosu s drugim roditeljem ili prema obitelji. Nakon rastave braka često roditelj koji je ostao s djetetom u zajedničkom kućanstvu prenosi svoj bivši odnos na dijete. Na neki način u djetetu traži partnera te s njim počinje dijeliti svoje brige, probleme koji se odnose na drugog roditelja ili su prouzročeni rastavom. Dijete, ma koje dobi bilo, nema kapacitete podnijeti takav teret, jer se i samo nakon promjene obiteljske dinamike osjeća ustrašeno ili barem zbunjeno. Takvo što može utjecati na djetetov razvoj u smislu da brže, silom prilika, odrasta te da mu se ne dopušta da bude dijete. Na taj način gubi svoju spontanost i dječju zaigranost. Poslije, kao odrasla osoba, može imati problema sa stalnom napetošću (“moram” još to obaviti) koja ga onemogućuje da se opusti, uživa i na kraju krajeva bude sretan.
3. Ne ispitujte dijete kako je provelo vrijeme s drugim roditeljem, niti se miješajte u njihov međusobni odnos. U redu je pitati ga iz zdrave znatiželje, kao što ga pitate kako mu je bilo u vrtiću. Ako ga pak imate namjeru pitati zato da biste doznali što su točno radili, kako je drugi roditelj nešto napravio i kako se snalazi u određenim situacijama ili s kim se druži (tu već ulazite u područje prekinutog identiteta – raspitujete se o bivšem partneru), tada je naša preporuka NE PITAJTE. Pritom je važno biti iskren prema sebi radi dobrobiti djeteta.
4. Ako drugi roditelj ne želi kontakt s djetetom, u redu je da roditelj koji je ostao s djetetom potakne susret, a ako, s druge strane, nema odgovora ili je odgovor negativan, treba stati na tome, jer se u suprotnom roditelji fokusiraju na forsiranje odnosa koji jedna strana ne želi. Ulaze u svojevrsnu progoniteljsku ulogu. Osim što je to unaprijed osuđeno na propast, uzrokuje zanemarivanje izgradnje kvalitetnog odnosa sa svojim djetetom ovdje i sada. Energija se troši na proganjanje drugog roditelja umjesto na kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme. Na takav način uskraćujete djetetu oba roditelja. Naša je preporuka da u takvim situacijama uživate sa svojim djetetom, igrate se, budete uz njega dok raste, slušate njegove potrebe. Sve će tada biti u najboljem redu. To što ima jednog roditelja koji se brine, koji mu želi najbolje, djetetova je velika prednost koja će mu svakako pomoći u životu.
izvor: roditelji.hr