U HRVATSKOJ svaki treći brak ne doživi ono obećano “dok nas smrt ne rastavi”. Uzevši u obzir očigledno učestalu potrebu za pravnim uslugama razvoda, odlučili smo istražiti koliko je potrebno vremena i novca za prekinuti vječan zavjet. Razgovarali smo s Tatjanom Salopek, odvjetnicom s uredom u Zagrebu, koja se, među ostalim pravnim postupcima, bavi i obiteljskim pravom.
Rastava u svega par dana
Tatjana kaže da je za početak važno razlikovati rastave ovisno o tome ima li djece u braku ili ne. Ako je u pitanju razvod bez maloljetne djece, on se može provesti na dva načina. “Kao sporazumni razvod po zajedničkom prijedlogu bračnih drugova ili parnični postupak po tužbi jednog partnera protiv drugog”, rekla je.
Kaže da sporazumna opcija u pravilu traje vrlo kratko. “Nekada treba samo nekoliko dana od predaje prijedloga do donošenja sudske odluke o razvodu”, tvrdi. Iako kaže da je moguće da postupak potraje i nekoliko tjedana, sudovi se u praksi pokazuju prilično brzi i efikasni kod ovakvih postupaka.
Kaže da kod ovakve varijante bračni partneri mogu imati zajedničkog odvjetnika jer nema sukoba interesa. “To je primjer razvoda braka koji u pravilu košta najmanje”, podijelila je.
Druga opcija je parnični postupak, kaže, koji započinje tužbom jednog partnera protiv drugog. Finaliziranje ovakvog razvoda može trajati od nekoliko mjeseci pa čak do godinu dana. Iako se postupak često oduži jer tuženi partner stvara probleme i osporava proces, Tatjana kaže da se razvod ne može izbjeći. “Brak je dobrovoljan odnos dvoje ljudi”, podsjeća.
Tatjana tvrdi da cijena rada odvjetnika uglavnom ima dvije opcije plaćanja. “Naplata od 400 eura za sudski postupak razvoda braka do četiri radnje u prvostupanjskom postupku ili opciju satnice koja se slobodno određuje na tržištu”, kaže.
Rastati se može i za 30 eura
Razvod braka u koji su uključena maloljetna djeca u pravilu je duži pa često i više košta, no ovisi od slučaja do slučaja, kaže Tatjana. U pravilu se najprije obavještava Centar za socijalnu skrb s ciljem pokretanja tzv. obveznog savjetovanja.
“U mojoj praksi se sve svodi na sljedeća 3 tipa slučaja, i to su dogovorna varijanta te parnice koje uključuju konfliktni i visokokonfliktni razvod”, dijeli s nama.
Dogovorna varijanta podrazumijeva da bračni drugovi nemaju dvojbi ili su vrlo blizu dogovornom rješenju po pitanju skrbništva. Oni imaju opciju uz pomoć djelatnika Centra za socijalnu skrb sastaviti Plan o zajedničkoj roditeljskog skrbi, što uključuje primjerice definiranje stanovanja i plaćanje alimentacije.
Kad se Plan oformi, predaje se prijedlog sudu za sporazumni razvod braka i odobrenje Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. “U ovoj varijanti bračni drugovi mogu čak riješiti sva ova pitanja uz pomoć djelatnika Centra te ih razvod može koštati samo sudsku pristojbu od oko 30 eura po svakom bračnom drugu”, kaže Tatjana.
Također, kaže da mogu angažirati odvjetnika za usluge savjetovanja prije i tijekom postupka, a one su prisutne u manjem opsegu, pa je i cijena manja. “Svakako je preporuka zatražiti ponudu prije početka postupka. Ovaj postupak može biti gotov u periodu od nekoliko mjeseci, u praksi najčešće uz sve komplikacije otprilike 6 mjeseci, a često i brže”, kaže Tatjana.
Najbolje je unaprijed definirati cijenu
Ako bračni par ne postigne dogovor i ne potpiše Plan, pokreće se parnični postupak radi razvoda braka i pojedinosti oko roditeljske skrbi. Ovakvi postupci, iz Tatjaninog iskustva, mogu trajati godinu dana, nekad kraće, no nekad i duže, do čak nekoliko godina.
Ovakvi postupci zahtijevaju angažman odvjetnika zbog pravne pomoći i podrške, zastupanja i usmjeravanja klijenta u cijelom procesu. Ovdje je svakako i učestalija prisutnost odvjetnika i komunikacija s istim, pojašnjava nam.
Parnica visokokonfliktnog razvoda često zna rezultirati i kaznenim i prekršajnim postupcima, kaže. Tvrdi da su to izuzetno teški razvodi gdje jedan roditelj na sve načine pokušava otežati postupak i miran razvod, potiče konflikte na svim mogućim razinama.
“Najčešće jako manipulira postupkom, partnerom, a nerijetko i djecom”, kaže. Česte su i situacije gdje oba roditelja imaju pretjeran fokus na međusobnom konfliktu, koji i nadalje potenciraju iako su eto već pokrenuli razvod braka.
Smatra da je ovakav tip parnice zapravo najzahtjevniji i odvjetnik u ovakvom tipu postupka neminovno sudjeluje u dinamici jedne obitelji i ima jako veliku odgovornost da svojom ulogom, komunikacijom i strategijom pridonosi rješenju, a ne problemu.
Tvrdi da je zbog potrebe za učestalim kontaktom najbolje rješenje da klijent i odvjetnik definiraju trošak odvjetničkih usluga po principu Tarife i satnice, a sve po međusobnom postignutom dogovoru koji se unaprijed definira.
Novi trend lažnih prijava roditelja
Tatjana kaže da se u posljednje vrijeme pojavio novi trend gdje se podnose neistinite kaznene i prekršajne prijave zbog nasilja u obitelji, povrede djetetovih prava, pa čak i silovanja. Tvrdi da se to sve radi s ciljem da se drugog roditelja prikaže nekvalitetnim i potkapacitiranim da bi roditelj koji prijavljuje sebi priskrbio bolji položaj po pitanju skrbništva, a donekle i po pitanju imovine.
“Ovo je jedan opasan trend koji će dovesti do toga da na kraju prave žrtve neće imati zaštitu kakvu zaslužuju”, podijelila je. Tatjana smatra da ovakvo nezakonito i nemoralno postupanje ima poguban utjecaj na djecu, naprimjer, ponekad za vrijeme utvrđivanja istinitosti prijave mogu nemati kontakt s prijavljenim roditeljem.
“Sve te mjere zaštite zaista zlostavljanih su itekako potrebne i pohvalne kada se radi o stvarnom nasilju, ali su jednako tako i jako opasno oružje u rukama manipulativnog roditelja koji ne bira način da postigne cilj, ne gledajući dobrobit djece pritom”, smatra.
Dioba bračne stečevine odvojen je trošak
Tatjana kaže da ju često klijenti pitaju hoće li ih pristanak na sporazumni razvod dovesti u lošu poziciju po pitanju podjele imovine. “Odgovor je naravno da ne jer su to dva potpuno odvojena postupka na sudu”, rekla je.
Tvrdi da je najjeftinije diobu bračne stečevine pokušati postići kroz pregovore s odvjetnicima uz korištenje usluga odvjetničkog savjetovanja i zastupanja. Kaže da se pregovori u pravilu mogu naplaćivati po satnici, dok se sama cijena ugovora kojim se regulira međusobni dogovor bračnih drugova uz naznačenu vrijednost ugovora određuje sukladno vrijednosti imovine.
“Primjerice, za imovinu vrijednu 50 tisuća eura trošak samog ugovora iznosi 1250 eura + PDV. To je samo jedan od primjera jer je Tarifa zaista različita, a i situacije su različite jer se nekada pregovori vode na dva sastanka, a nekada je potrebno više sastanaka i dosta međusobne komunikacije”, objasnila je.
Ako se dogovor ne postigne, kaže da trošak odvjetnika u parnici ovisi o naznačenoj vrijednosti predmeta spora i reguliranju Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
“Jako je teško s obzirom na raznolikost varijanti postupaka točno odrediti cijenu razvoda. Uvijek se radi o ponudi koja se dostavlja klijentu ovisno o specifičnosti situacije, rješava li se samo razvod ili i imovina, kakav je tip razvoda, jesu li uključeni i prekršajni i kazneni postupci proizašli iz razvoda i sl.”, zaključila je.
Nema pravila – razvode se svi
“Razvode se mladi ljudi od 25 bez djece, razvode se ljudi od 65 s punoljetnom djecom, razvode se mahom ljudi oko 40. godine s jednim, dvoje ili troje djece”, podijelila je s nama Tatjana. Ona također navodi da nije primijetila razliku u tome tko češće podnosi zahtjev za razvod, muškarci ili žene. “Rastavljaju se jednako tako i životna partnerstva osoba istog spola”, tvrdi.
Kaže da su razlozi razni, od pretjerane umiješanosti roditelja, psihičkog i emocionalnog maltretiranja, financijske i životne neodgovornosti partnera, ekonomskog iskorištavanja, preljuba itd. “Tu su i otvoreni brakovi koji u nekom trenutku završe realizacijom veze s nekom trećom osobom”, dodala je.