Kriza kao prilika – (Ne)savršeno roditeljstvo
Recepti za odgoj ne postoje, kao niti savršeni roditelji. No, to djetetu nije ni potrebno. Najvažnije je djetetu pružiti i pokazati ljubav, jasno pokazujući tko je „glavni“ u tom odnosu, tko odlučuje i tko je odgovoran. Roditelj dijete mora prihvatiti onakvim kakav jest, sa svim njihovim vrlinama i manama i dati mu prostora da iskaže svoju osobnost.
Upravo takvi roditelji, oni koji rade na sebi, konstantno se zapitkuju što još mogu učiniti, nastoje poboljšati svoje roditeljske vještine i ispravljati neizbježne pogreške, najuspješniji su roditelji koji će odgojiti dobre odrasle ljude.
Biti dobar roditelj i odgojiti zdravo i sretno dijete ovisiti će o mnogo čimbenika. Svako dijete je posebno, individua za sebe sa svojim vrlinama, manama i jedinstvenim potencijalima koje će moći razviti tek ako se osjeća vrijedno, željeno, prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest. Nažalost, čak i oni koji beskrajno vole svoje dijete i žele mu sve najbolje ponekada omalovažavaju, ismijavaju, prijete, podmićuju, okrivljuju, posramljuju i optužuju svoje dijete te na taj način štete njegovoj slici o samome sebi. Tek kada ste zadovoljni sami sobom, prihvaćate se i volite onakvim kakvi jeste, vjerujete u vlastite snage i sposobnosti, vjerujete da ste u stanju postići ono što želite, tek tada možete biti sretni i ispuniti vlastite potencijale.
Najvažnija osobina svake obitelji je toplina emocionalnih odnosa unutar obitelji. Emocionalna toplina ima snažan utjecaj na razvoj djeteta, na njegov doživljaj odnosa među ljudima i na kasniji odgoj vlastite djece. Emocionalno topli roditelji prihvaćaju svoju djecu, pružaju im podršku, razumijevanje, pažnju i brigu. Često mu se osmjehuju ili na druge načine iskazuju svoju ljubav, ohrabruju ga, prijateljski su raspoloženi prema njemu, nastoje vidjeti stvari iz djetetove perspektive i uvažavaju njegove osjećaje. Od odgojnih metoda koriste objašnjenja, ohrabrivanja i pohvale.
Dobri roditelji čvrsto kontroliraju svoju djecu, postavljaju pred dijete određene zahtjeve i određuju pravila, jasno pokazujući tko je „glavni“ a potom nadziru njegovo ponašanje kako bi osigurali da se zadanih pravila dijete pridržava.
Međutim, prečvrsta kontrola djetetovog ponašanja, bez mogućnosti slobodnog izbora, može dovesti do zavisnosti, nesamostalnosti, nepovjerenja u vlastiti identitet i ideje, smanjenih ambicija i potisnutog neprijateljstva. S druge strane, preblaga kontrola može rezultirati agresivnim i nedosljednim ponašanjem kod djeteta.
Da bi se dijete razvilo u zdravu i zrelu ličnost, ono zahtijeva određen stupanj slobode i slobodnog izbora ali i određenu strukturu i niz postavljenih pravila ponašanja u socijalnim odnosima.
Svaki roditelj bira koji će roditeljski stil primjenjivati u odgoju svog djeteta. Ako je u tome dosljedan i strpljiv, čega mnogim današnjim prezaposlenim roditeljima nedostaje, zadobit će povjerenje djeteta iz kojeg dijete razvija povjerenje u sebe i druge ljude te će se razviti u zrelu i odgovornu odraslu osobu. Dijete roditelja čije ponašanje nije dosljedno (npr. u jednoj situaciji kažnjavaju dijete zbog ponašanja koja inače ne kažnjavaju, a drugi put mu dopuštaju sve što hoće jer su umorni) ne znaju što smiju, a što ne smiju, zbunjeni su, nesigurni te sumnjaju u roditeljsku ljubav.
Međusobni odnosi između majke i oca, ključni su za zdravlje i razvoj djeteta. Ako je odnos između oca i majke neprijateljski i hladan, u kojem su svađa, prigovaranje, omalovažavanje, kritiziranje, ucjenjivanje i predbacivanje dominantna ponašanja, teško da će dijete naučiti što je tolerancija, ljubav, prijateljstvo i partnerstvo.
Zato radije podržavajte, ohrabrujte, hvalite, prihvaćajte, pregovarajte i slušajte.