Najbolji interes djeteta uključuje ostvarivanje djetetovih prava i ispunjavanje djetetovih potreba.
Time je nadređeni pojam pravu djeteta, želji djeteta i potrebno je puno informacija, suradnje, stručnosti i vještina da bi se utvrdio.
U kontekstu razvoda roditelja (osim ako je roditelj štetan po zdravlje, život i sigurnost djeteta), najbolji interes djeteta ostvaruje se kroz dostupnost oba roditelja, aktivno poticanje od strane oba roditelja da dijete ima slobodan odnos s drugim roditeljem (u dogovorenim ili od sustava određenim okvirima), zaštitu djeteta od razvojno neprimjerenih informacija (poput partnerskih ili financijskih neslaganja) te suradnju roditelja (barem) oko djetetu važnih aspekata života. Ponekad se susrećemo sa slučajevima kad je potrebno puno truda da se ovi uvjeti ispune. Primjerice, dijete je uključeno kao svjedok u postupku vezanom za obiteljsko nasilje.
U tom slučaju dijete će biti informirano o nekim detaljima sudskog spora, no uz stručnu pomoć roditelj može informirati dijete na način koji je najbolji za njega. Problem može biti i kad jedan roditelj primjerice ima zabranu prilaska drugom roditelju, a očekuje se da se dogovaraju oko važnih aspekata djetetovog života poput školovanja i zdravstvene skrbi.
Tada je također važno obratiti se stručnoj osobi koja može posredovati u komunikaciji roditelja ili zajedno s njima osmisliti najbolje rješenje za dijete, a da se poštuju sudske presude i da se nijedan roditelj ne osjeća ugroženo.
U svakom slučaju rješenja ima kad su roditelji kapacitirani i motivirani djelovati u najboljem interesu djeteta (po stručnoj definiciji najboljeg interesa djeteta, a ne po osobnoj prosudbi).
Suvremene europske i svjetske smjernice za stručnjake u ovom području preporučuju da spremnost roditelja da uključi drugog roditelja u odgoj i skrb o djetetu (u dogovorenim ili od sustava određenim okvirima) predstavlja jedan od glavnih kriterija procjene roditeljskih kapaciteta (e.g. Austin, Bow, Knoll i Ellens, 2016).
