Piše: L.M. (24)
„Kako si?” – „Ma dobro sam, ti?”
Koliko puta vodimo ovaj razgovor gotovo automatski? Nekad smo stvarno dobro, nekad smo samo umorni, a nekad jednostavno nemamo energije objašnjavati što nam se sve mota po glavi. I ne mislim da svakome dugujemo iskren odgovor. Ali zanimljivo mi je koliko nam je lako izgovoriti „dobro sam”, čak i kada to nije sasvim istina.
Imam 24 godine i pripadam generaciji koja je odrasla uz društvene mreže, razgovore o anksioznosti, self-care savjete i podsjetnike da je u redu ne biti dobro. O mentalnom zdravlju danas govorimo otvorenije nego prije i drago mi je zbog toga. Ipak, ponekad mi se čini da je lakše podijeliti objavu o važnosti mentalnog zdravlja nego prijateljici poslati poruku: „Hej, zadnjih dana mi baš nije dobro.”
Možda zato što ne želimo zabrinjavati druge, možda zato što mislimo da naši problemi nisu dovoljno veliki. A možda smo jednostavno navikli sve nekako odraditi i nastaviti dalje.
I sama se mogu prepoznati u onom trenutku kada za svaki osjećaj pokušavamo pronaći objašnjenje. Umorna sam jer je bio naporan tjedan. Pod stresom sam jer imam previše obveza. Nije mi dan, proći će. I često zaista prođe. Ali ponekad se toliko trudimo opravdati kako se osjećamo da zaboravimo zastati i pitati se što nam zapravo treba.
A onda otvorimo Instagram i vidimo ljude koji, barem naizgled, stižu sve. Znamo da društvene mreže nisu stvarna slika nečijeg života, ali to nas ne sprječava da se ponekad uspoređujemo. Zanimljivo je kako u isto vrijeme možemo znati da ne trebamo biti savršeni i osjećati pritisak da ipak budemo.
No ono što me možda još više zanima jest kako reagiramo kada nam netko drugi kaže da mu je teško. Koliko brzo pokušavamo pronaći rješenje, dati savjet ili reći da će sve biti u redu? Vjerujem da to najčešće radimo iz dobre namjere. Neugodno nam je gledati nekoga do koga nam je stalo kako se muči. Ali možda ne moramo uvijek znati što reći. Možda je ponekad dovoljno stvarno saslušati.
U Udruzi LET kroz savjetovanje, edukacije i preventivne aktivnosti radimo s ljudima koji se suočavaju s različitim životnim izazovima, od roditeljskih i obiteljskih poteškoća do odrastanja u digitalnom svijetu.
Ovogodišnji naglasak na stvarnim iskustvima i glasovima ljudi zato nas podsjeća da iza pojmova poput stresa, anksioznosti ili depresije ne stoje samo definicije i savjeti koje možemo pronaći na internetu. Stoje ljudi, njihovi odnosi, okolnosti i priče koje ne stanu u nekoliko rečenica.
Možda smo naučili govoriti o mentalnom zdravlju. Ali koliko smo spremni čuti ono što se ne uklapa u poruke koje smo navikli dijeliti?