Uzdržavanje je institut obiteljskog prava koji se temelji na načelu uzajamnog pomaganja svih članova obitelji, odnosno na načelu solidarnosti. Najčešći slučaj uzdržavanja je upravo uzdržavanje djece od strane roditelja zbog toga što ostvarenje uzdržavanja djetetu znači zadovoljenje njegovih egzistencijalnih potreba i predstavlja materijalnu osnovicu za ostvarenje njegovih drugih prava.
Dužnost roditelja na uzdržavanje postoji i onda kad na temelju odluke nadležnih tijela samo jedan roditelj skrbi o djetetu ili kad je jedan roditelj lišen roditeljske skrbi.
U praksi su česti slučajevi kada roditelj koji ne živi ili ne skrbi o djetetu ne plaća uzdržavanje na koje dijete ima pravo, iako je već donesena ovršna isprava kojom je utvrđena njegova obveza uzdržavanja. U tom slučaju dijete ima pravo ostvariti pravo na privremeno uzdržavanje. Pravo na privremeno uzdržavanje uređuje se Zakonom o privremenom uzdržavanju.
Prema Zakonu o privremenom uzdržavanju, pravo na privremeno uzdržavanje je osobno pravo djeteta koje se ne može prenositi na drugu osobu. Pravo na privremeno uzdržavanje ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično, i ako se učini vjerojatnim da baka i djed po tom roditelju ne pridonose djetetovu uzdržavanju.
Pravo na privremeno uzdržavanje priznaje se od dana podnošenja zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja najmanje u iznosu koji Zakonom određen kao iznos privremenog uzdržavanja.
Dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje u ukupnom trajanju od tri godine.
Privremeno uzdržavanje određuje se u iznosu od 50 % zakonskog minimuma uzdržavanja.
POSTUPAK RADI ODREĐIVANJA PRIVREMENOG UZDRŽAVANJA I ISPLATA PRIVREMENOG UZDRŽAVANJA
Postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
Centar za socijalnu skrb je dužan po službenoj dužnosti pokrenuti postupak kada roditelj s kojim dijete stanuje odbije pokrenuti postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje ili kada o djetetu skrbi druga osoba sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.
Kad je ostvareno pravo na privremeno uzdržavanje, isplaćuje ga Centar za socijalnu skrb u mjesečnim iznosima za prethodni mjesec i to putem banke na djetetov račun ili na račun roditelja koji živi s djetetom, odnosno druge osobe koja skrbi o njemu.
Iznos privremenog uzdržavanja može se mijenjati tijekom isplate privremenog uzdržavanja ako se promijeni iznos zakonskog minimuma uzdržavanja, odnosno iznosa koje je obveznik prema Obiteljskom zakonu dužan plaćati djetetu, ali samo onda kad se iznos zakonskog uzdržavanja poveća.
Nadalje, Zakon o privremenom uzdržavanju izričito propisuje da su roditelj s kojim dijete stanuje ili druga osoba koja skrbi o djetetu dužni u roku od osam dana od svakog nastanka promjene uzdržavanja o tome obavijestiti Centar za socijalnu skrb.
Ako se okolnosti toliko promijene da dijete više ne ispunjava zakonske pretpostavke za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje, Centar za socijalnu skrb donijet će rješenje o prestanku prava na privremeno uzdržavanje po službenoj dužnosti, a ono prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je nastala promjena.
Izvori:
Zakon o privremenom uzdržavanju: https://www.zakon.hr/z/733/Zakon-o-privremenom-uzdr%C5%BEavanju
Obiteljski zakon: https://www.zakon.hr/z/88/Obiteljski-zakon
Pravna klinika pravnog fakulteta u Zagrebu: http://klinika.pravo.unizg.hr/content/ostvarivanje-prava-na-privremeno-uzdrzavanje