1. ‘Nije to ništa strašno..’
Djeca često plaču zbog stvari koje se roditeljima čine bezveznima. No, štetno je umanjiti njihove osjećaje i govoriti im da to nije tako bitna stvar.
Umjesto toga, pokušajte ovo:
Odvojite trenutak i pokušajte shvatiti stvari iz njihove perspektive. McCready preporučuje da kažete nešto poput: ‘Vidim da si stvarno prestrašen, frustriran ili razočaran. Hoćemo li porazgovarati o tome i smisliti što možemo učiniti?’. Time pomažete djetetu da osvijesti svoje osjećaje (važan dio razvoja emocionalne inteligencije) i jasno im stavljate do znanja da ste tu za njih
2. ‘Ti nikad…’ ili “Uvijek radiš XYZ…”
Djeca imaju svoje obrasce, ali reći da vaše dijete ‘uvijek’ ili ‘nikad’ nešto radi jednostavno nije istina (zbog toga bračni savjetnici savjetuju klijentima da izbjegavaju govoriti ‘nikad’ svojim partnerima). Korištenje ovakvih izjava je štetno jer djeluje kao da vas je prestalo zanimati što se u tom trenutku događa s vašim djetetom, tvrdi Robbin McManne, osnivačica Parenting for Connection.
Umjesto toga, pokušajte ovo:
– Podsjetite se da vas zanima zašto se vaše dijete u određeno vrijeme tako ponaša. U dubljem povezivanju pomoći će fizičko približavanje djetetu. Nemojte im vikati s drugog kraja kuće, već budite tu s njima kako biste bili sigurni da im pažnju ne odvlači nešto drugo – savjetovala je McManne,
3. ‘Tužna sam kad to napraviš’.
Normalno je da budete frustrirani kada vas dijete ne sluša, ali važno je postaviti (i zadržati) granice bez miješanja svojih osjećaja. Ti su osjećaji vaši, a ne njihovi.
– Kada djeca shvate da mogu odlučiti jeste li sretni, tužni ili bijesni, mogu sa zadovoljstvom iskoristiti priliku da i dalje nastave raditi po svome. Pa čak i kad su izvan vaše kuće, ovaj način razmišljanja može oštetiti buduće veze i omogućiti im da manipuliraju drugima kako bi dobili ono što žele – objašnjava McCready.
Umjesto toga, pokušajte ovo:
Postavite granicu koju trebate postaviti i recite: ‘Nije u redu skakati po kauču’, a zatim im dajte izbor poput: ‘Bi li se radije igrao u tišini ovdje ili otišao van?’.
4. ‘Trebao si znati bolje…’.
Kada kažete djetetu da je nešto trebao učiniti bolje, ono što vi u tom trenutku zapravo radite je buđenje osjećaja krivnje ili srama kod vašeg djeteta. To u djeci budi obrambeni mehanizam, zbog čega će vas vjerojatno još manje slušati, tvrdi McCready. To također ruši i njihovo samopouzdanje.
– Ako svojoj djeci kažemo da bi trebala znati bolje, šaljemo im poruku da su previše glupi/nezreli da bi donijeli dobru odluku. A to vjerojatno nije ono što smo namjeravali – dodala je.
Umjesto toga, pokušajte ovo:
McCready je predložila da im kažete: ‘Izgleda da imamo problem ovdje! Što možemo učiniti da to popravimo?’. Cilj je usredotočiti se na rješenje, a ne na problem, tako da djeca uvježbaju rješavanje problema i ispravljanje vlastitih pogrešaka te razmišljaju o načinima kako donijeti bolji izbor.
5. ‘Daj, ja ću to napraviti’.
Kada čekate da vaše dijete izvrši jednostavan zadatak koji naizgled traje zauvijek, vaši instinkt bi vas mogli navesti da dovršite posao umjesto njih. Ali pokušajte to izbjeći ako možete.
– Naime, kada kažete svom djetetu: ‘Nisi sposoban to učiniti kako spada pa ja moram dovršiti, to na njega djeluje vrlo obeshrabrujuće i frustrirajuće. Zamislite da ste bili vrlo blizu tome da sami uspijete zatvoriti svoj patentni zatvarač i samo vam je trebalo još nekoliko pokušaja, ali onda se tata ubaci i zaustavi vas iako ste bili na dobrom putu – objašnjava McCready.
Umjesto toga, pokušajte ovo:
Usporite i dajte djetetu vremena koje je potrebno za izvršavanje zadatka. Ili u najmanju ruku, budite jasniji zašto morate žuriti. Recite mu: ‘Pomoći ću ti sada samo jednom jer kasnimo, ali poradit ćemo na tome kasnije’.
6. ‘Ti si…’.
Jedna od najvrjednijih stvari koju roditelji mogu učiniti za svoju djecu je izbjegavanje ‘označavanja’. Oznake štete odnosu roditelja i djeteta jer smetaju roditeljima da svoju djecu dožive onda kada se ona muče i trebaju pomoć. Roditelji počinju povezivati određeno ponašanje s nekom od oznaka koju su dali svom djetetu, umjesto da ‘kopaju’ i stvarno pokušaju shvatiti što se događa u njihovom razvoju.
izvor: 24sata.hr