Samohrani roditelji postali su dio naše svakodnevice. Još u prošlosti ljudi su se razvodili, umirali i napuštali svoje obitelji, no na to se nije stavljala tolika pozornost. Društvo i svijet u kojem živimo podložno je promjenama te ih mi moramo prihvatiti. Iako samohrane majke više ne izazivaju pretjerane reakcije društva te im je oduvijek pružena određena vrste podrške, samohrani očevi su i dalje skupina koja ostaje stigmatizirana. Samohrani roditelji prvenstveno se nose sa financijskim poteškoćama. Imajući na umu da samo oni mogu osigurati svome djetetu sve što mu je potrebno te samo oni mogu pomoći djetetu ukoliko se ono nađe u problemu stvara veliki pritisak na roditelja. Uz želju da osiguraju što bolji život svome djetetu i sebi, samohrani roditelji često budu preiscpljeni od posla i/ili količine stresa s kojim se svakodnevno nose pa ponekad nisu u mogućnosti biti tu za svoje dijete (ili fizički ili psihički). Iako se trudimo nositi sa promjenama koje nam sutrašnjica nosi, po pitanju samohranih roditelja cjelokupno društvo još nije dostiglo željeni napredak. Nažalost, ne postoje mnoga istraživanja o samohranom roditeljstvu iako, po statističkim podacima, samohranih roditelja ima sve više te. Društvo ponekad nije svjesno koliko podrške i empatije je potrebno roditelju koji je ostao sam sa djetetom, ne osvrćući se na razloge zbog kojih se dogodila ta situacija. Iz svega navedenog možemo zaključiti kako je bitno, posebice u ustanovama koje se bave odgojem djece (vrtići i škole), staviti više naglaska na samohrane roditelje te i sami biti upoznati s problemima s kojima se nose. Nakon toga valja znanje prenijeti na druge kako bi osvijestili društvo o skupini društva kojoj se, trenutno, ne dodaje velika količina pozornosti.
