Hrvatsku je ovoga tjedna potresao slučaj samoubojstva mladića.
Samoubojstvo je jako teška tema većini laika, ali i stručnjaka, osobito kada se radi o djeci i mladima. Većini ljudi gotovo je nemoguće prihvatiti i razumjeti da bi si neka mlada osoba oduzela život. Međutim, samoubojstvo je drugi najčešći uzrok smrti mladih u dobi od 10 do 24 godine. Gotovo petina mladih koji u toj dobi izgube život počine samoubojstvo. Broj mladih koji počini samoubojstvo u godini dana u Hrvatskoj je oko 20-25, što je gotovo cijeli jedan razred. Ti brojevi nam govore da je samoubojstvo tema od koje ne trebamo i ne smijemo okretati glavu.
Djeca u pubertetu nemaju pravu predodžbu o smrti kao o prestanku života, a do ideje o samoubojstvu može ih dovesti znatiželja i/ili nedostatak straha od smrti. Adolescenti su osjetljiva skupina zbog mnogih promjena koje im se događaju, a s kojima se ponekad teško nose (kriza identiteta, razvoj individualnosti, spolno sazrijevanje). Mladi su često impulzivni i teško razmišljaju o dugoročnoj perspektivi svojih postupaka. Samoubojstvo im se u datom trenutku može činiti jedinim izlazom iz nekog problema.
Najčešći uzrok samoubojstava u mlađoj dobi jest depresija. Rizik pokušaja samoubojstva 12 puta je veći kod depresivne djece. Djeca sama ne znaju prepoznati poteškoće mentalnog zdravlja, niti tražiti pomoć. Na odraslima u životu djeteta (roditelji, članovi obitelji, učitelji, treneri) je da prvi uoče znakove psihičkih problema.
Najčešći razlozi za suicidalne misli ili pokušaj suicida mladih:
-depresija
-zlostavljanje
– usamljenost
– odbacivanje od okoline
– duboka tuga
– krivnja – često kod osoba koje boluju od PTSP-a
– bespomoćnost
– kombinacija svega navedenog
Važno je prepoznati rizične čimbenike, kako bi se moglo djelovati na vrijeme.
Rizični čimbenici su:
promjene u apetitu, nesanica i/ili problemi sa spavanjem,
– nagli gubitak interesa za aktivnosti koje je dijete dotad rado obavljalo,
– razgovori o smrti s vršnjacima,
– povlačenje od društva/prijatelja,
– prijetnje samoubojstvom ili izjave o mogućem samoubojstvu,
– velike i/ili nagle promjene ponašanja i raspoloženja (npr. zle slutnje, pesimizam, zaokupljenost smrću i umiranjem, poklanjanje stvari koje su drage i za koje je dijete vezano; mirna djeca postaju prkosna i svadljiva, živahna se povlače u sebe itd.),
– izbjegavanje odlaženja u školu ili izvršavanja bilo kakvih obveza,
– pokazivanje niske razine samopoštovanja,
– prethodno smještanje u bolnicu zbog psihičkih bolesti,
– uzimanje alkohola i opijanje,
– uzimanje droga,
– prethodni pokušaji samoubojstva,
– postojanje članova obitelji koji su počinili/pokušali samoubojstvo.
Prevencija je samoubojstva aktivnost sprečavanja čina samoubojstva i dijelimo je na:
1. primarnu prevenciju, koja obuhvaća:
– aktivnosti roditelja i šire društvene zajednice kojima se educiraju roditelji i djeca te se mlade odgaja da budu pozitivni u razmišljanju i rješavanju problema,
– otkrivanje kategorija osoba s povećanim rizikom;
2. sekundarnu prevenciju, koja obuhvaća:
– intervencije u slučaju najave samoubojstva,
– intervencije kod osoba koje su ugrožene i zaokupljene idejama o samoubojstvu;
3. tercijarnu prevenciju, koja obuhvaća:
– intervencije nakon pokušaja samoubojstva,
– otklanjanje mogućih uzroka i povoda samoubojstva,
– pozorno praćenje osobe koja je pokušala samoubojstvo,
– rad na sprečavanju recidiva.
Mnogi mladi skloni samoubojstvu prolaze krizu i na neki način traže pomoć. Pomoć i podrška obitelji, prijatelja i stručnjaka za mentalno zdravlje može napraviti veliku razliku. Mlada osoba treba osjetiti da će ju ljudi saslušati, da će se stvari poboljšati, da postoji nada, da može svladati svoje probleme.
U Hrvatskoj postoje i krizni telefoni na koje se može javiti u slučaju sucidalnih misli ili sumnje da bi netko mogao učiniti samoubojstvo:
- Hrabri telefon: 116 111 ili 0800 0800 | mailom na: savjet@hrabritelefon.hr
- Centar za krizna stanja i prevenciju suicida KBC Zagreb: 01 2376 335
- Plavi telefon: 01 4833 888
- Psihološki centar TESA: 01 4828 888