Smrt roditelja zasigurno je jedan od najvećih strahova sa kojim se susretne baš svaka osoba, nažalost neki već u ranom djetinjstvu. Nezamislivo nam je izgubiti osobu koja nam predstavlja “sve na svijetu“. U većini slučajeva je to baš majka, jer ona je puno više uz dijete u ranijim godinama.
Kada se jedan od naših najvećih strahova pretvori u stvarnost, veoma je teško naći prave riječi i znati se postaviti u novonastaloj situaciji. Bez obzira u kojoj životnoj dobi gubitak roditelja izuzetno je stresno i traumatično iskustvo. Nažalost, djeca bez obzira na dob također se suočavaju sa gubitkom roditelja.
Najveća odgovornost je na drugom roditelju kojem je i samom već dovoljno teško. No, ne smijete zaboraviti da je i djetetu potrebna pomoć. Promatrajući nas dijete je naučilo mnoge važne pouke u životu. Isto tako, od vas će naučiti i kako se nositi sa tugom. Pogrešno je misliti da vi kao roditelj morate biti jaki i skrivati svoju bol. Takav način ponašanja mogao bi potaknuti i vašu djecu na zatomljivanje svojih osjećaja što nikako nije poželjno. Otvoreno pokažite da vam je teško jer na taj način i vaše dijete uči da je bolje pokazivati osjećaje, a ne skrivati ih. Sasvim je normalno biti tužan, razočaran, pa čak i ljut.
Dijete osim što podnosi preveliku bol zbog gubitka roditelja suočava se i sa neizvjesnom budućnosti koja će biti znatno drugačija od onoga što su očekivali. Suočeni su sa stvarnošću da jedan od njihovih roditelja neće biti uz njih dok budu odrastali, da ih neće pratiti na njihovom životnom putu. Razumljivo je da će trebati proći puno vremena da bol zbog gubitka postane manja. Šok, ljutnja, krivica, bezvoljnost, usamljenost, samo su neki od osjećaja s kojima se dijete odjednom suočava.
Što je dijete manje to mu je i teže shvatiti sa kakvim se gubitkom nosi. Djeca do sedme godine života drugačije doživljavaju smrt. Još uvijek ne razumiju da je smrt nepovratna i ne shvaćaju objašnjenja koja im se daju sa okolišanjem. Oni razmišljaju o konkretnim pojmovima. S obzirom da djeca u dobi od 3 do 5 godina ionako često postavljaju pitanja vezana za smrt i ono što slijedi nakon nje, jako je bitno dati im informacije koje traže.
Nadajući se da će zaštititi svoje dijete roditelji često izbjegavaju razgovor o smrti što nije dobro jer na taj način jedino sebe štite od neugodnih emocija. Najvažnije je biti strpljiv i što više razgovarati da se djeca ne osjećaju usamljeno u svojoj boli i tuzi. Ukoliko i ne znate neki odgovor, bolje je reći da ne znate nego izmišljati.
Vremensko ograničenje ne postoji kada je riječ o trajanju boli uzrokovanoj gubitkom bliske osobe.
