Samo jedna osoba probdije cijelu noć kad je dijete bolesno. Samo jedna osoba opere 24 para čarapica i kupi odjeću i nove cipele. Sama. U Hrvatskoj trenutno živi 218.198 jednoroditeljskih obitelji, a svaka četvrta u riziku je od siromaštva. Zato su Telegram i Studenac udružili snage i pokrenuli najveću kampanju posvećenu upravo njima.
Kroz ispovijesti i razgovore sa stručnjacima, adresirat ćemo rupe u sustavu i pokazati koliko je snage potrebno da jedna osoba istovremeno bude i roditelj i logistika i financijska sigurnost i emocionalna luka.
U nastavku čitate osvrt znanstvenice Romane Galić, socijalne radnice koja je doktorirala na temu “Kvaliteta života i psihosocijalna dobrobit majki u jednoroditeljskim obiteljima”.
Gotovo petinu svih obitelji u Hrvatskoj čine jednoroditeljske obitelji. Posljednja tri desetljeća bilježimo njihov kontinuirani rast, a procjene pokazuju da se svakih deset godina broj poveća za više od 18.800. Prema popisima stanovništva, udio se podigao s 15 posto 2001. na 19 posto 2021. godine, dok je u Zagrebu rast još izraženiji, sa 17 na 21 posto.
Pritom čak oko 85 posto jednoroditeljskih obitelji čine majke s djecom. One su u značajno nepovoljnijem materijalnom položaju od majki iz dvoroditeljskih obitelji, češće žive u podstanarstvu ili socijalnim stanovima. Uz materijalne izazove, istraživanja pokazuju i nižu subjektivnu kvalitetu života te višu razinu depresivnosti kod majki iz jednoroditeljskih obitelji, kao i nižu razinu socijalne podrške iz neposredne okoline.
Iza ovih brojki i statistike uopće stoje konkretne životne priče, najčešće majki koje same nose odgovornost za djecu, kućanstvo i financijsku sigurnost obitelji. Upravo njihov položaj istražila je dr. sc. Romana Galić u doktorskoj disertaciji o kvaliteti života i psihosocijalnoj dobrobiti majki u jednoroditeljskim obiteljima.
“Jednoroditeljske obitelji više nisu rijedak društveni fenomen, već poseban oblik obitelji koji zbog svoje specifičnosti traži veću intervenciju društva i potrebu za prilagođenim socijalnim politikama”, naglašava Galić, znanstvenica s više od 25 godina iskustva rada u sustavu socijalne skrbi.
Izostaje sustavna briga, ali pomaci su vidljivi
Posebnu pažnju na ovu problematiku skrenulo joj je osobno iskustvo. Kada je njezin sin bio dijete vrtićke dobi, njegovi najbliži prijatelji bili su mahom djeca iz samohranih obitelji. Kroz njihove priče i svakodnevne situacije postalo joj je jasno koliko su te obitelji često nevidljive sustavu, a istovremeno suočene s nizom životnih izazova i borbi.
“Tada sam dublje shvatila koliko snage i hrabrosti imaju ti roditelji, ali i koliko straha i nesigurnosti nose u sebi.” Istovremeno je postala svjesna koliko često ostaju bez šire društvene podrške, u okruženju koje njihove svakodnevne izazove gotovo i ne prepoznaje ili barem ne prepoznaje dovoljno.
To iskustvo potaknulo ju je da se ovom temom bavi još ozbiljnije. Tako je došlo do doktorske disertacije, a i do pružanja konkretne pomoći na različitim razinama. Danas tvrdi: “izvjesni pomaci u skrbi za jednoroditeljske obitelji su napravljeni, no još uvijek izostaje sustavna i sveobuhvatna briga, prilagođena stvarnim potrebama jednoroditeljstva.”
‘Treba povećati financijske potpore’
Za početak, smatra, za kreiranje socijalnih politika nužno je uključivanje i uvažavanje iskustava jednoroditeljskih obitelji. “Jer tko može znati što im je stvarno potrebno, osim onih koji se nose s tim životnim izazovima?”. To je pristup koji potiče razvoj politika odozdo prema gore, što je i najučinkovitiji pristup u kreiranju politika, pojašnjava nam stručnjakinja.
Metode poput anketa, fokus grupa, intervjua, uključivanja u radna tijela koja predlažu određene propise, način su uključivanja korisničke perspektive. Na tim spoznajama treba razvijati institucionalnu i društvenu podršku.
Pritom budući da se kućanstvo oslanja na jedan prihod, jednoroditeljske obitelji često su izloženije riziku od siromaštva. Iako postoje određene olakšice i novčane naknade koje su povećane u sustavu socijalne skrbi, one često nisu dovoljne da pokriju sve potrebe djeteta i roditelja. Galić tvrdi da stoga treba povećati financijske potpore.
“Uzrok visoke stope rizika od siromaštva možemo objasniti jednim izvorom prihoda, ograničenom mogućnosti dodatnog posla ili posla koji traži veći angažman. Tu je i izostanak ili nedovoljna participacija drugog roditelja, ali i rodno uvjetovano siromaštvo jer su plaće žena – koje čine više od 85 posto jednoroditeljskih obitelji – niže.”
Posebne mjere treba donijeti unutar sustava zapošljavanja
Smanjenju siromaštva među jednoroditeljskim obiteljima pridonijelo bi povećanje različitih novčanih naknada, prvenstveno za obitelji s djecom, zatim uvođenje dodatnih olakšica na samohrano roditeljstvo. Ipak, novčane naknade, smatra Galić, nisu dovoljne. Bilo bi važno subvencionirati, jačati i širiti usluge za djecu. To se, primjerice, odnosi na dostupnost i priuštivost usluga vrtića, dnevnih boravaka, besplatnih slobodnih aktivnosti i slično.
Posebne mjere treba donijeti unutar sustava zapošljavanja. Treba, smatra stručnjakinja, osigurati fleksibilnije radne uvjete, poput mogućnosti rada od kuće ili prilagodbe radnog vremena. “Tako bi roditelji lakše uskladili posao i obiteljske obveze, a i više vremena provodili s djecom.”
Jednako tako važno je raditi na smanjenju predrasuda kako bi jednoroditeljske obitelji bile bolje prihvaćene i podržane u društvu. Time se stvara okruženje u kojem se sve obitelji osjećaju uključeno i ravnopravno. Naime, ranija su istraživanja pokazala da društvo dijeli jednoroditeljske obitelji prema načinu na koji su to postale, ali i prema spolu.
“Najpozitivniji stav je prema udovcima i udovicama, a najmanje pozitivan prema razvedenim ili neudanim majkama. Takvi stavovi često dodatno otežavaju položaj jednoroditeljskih obitelji i mogu dovesti do osjećaja stigmatizacije, čime težak položaj jednoroditeljskih obitelji čini još i težim.”
Kako kreirati relevantne mjere pomoći?
Iako je ovakvih obitelji sve više, relativno je malo istraživanja koja se njima bave. Ona koja su provedena većinom su orijentirana na dobrobit djece, a tek manji broj na probleme roditelja, iako je dobrobit djece gotovo neodvojiva od dobrobiti roditelja s kojima djeca žive, upozorava stručnjakinja.
“Istraživačka perspektiva pomogla bi dublje i jasnije razumjeti problematiku jednoroditeljstva. Posebice onih majki koje su sustavu nevidljive jer su, primjerice, njihova primanja iznad kriterija za ostvarivanje nekog prava iz sustava, a ispod onih primanja kojima bi bez pritiska i poteškoća mogle svojoj djeci pružiti sve ono što im treba i što djeca zaslužuju.”
Osim toga, progovaranje i istraživanje ove teme iznimno je važno jer omogućuju donošenje odluka i politika koje se temelje na konkretnim dokazima.
“Moj stav je da se politike trebaju kreirati upravo na temelju relevantnih analiza i znanstveno istraživačkih podataka jer se tako uzimaju u obzir stvarne okolnosti i tada je odgovornost i zadatak politika poduzimanje ciljanih mjera prema definiranim potrebama onih kojima su usmjerene.”
Nužne su intervencije u javnim politikama
Još jedan od važnih uvida ove doktorice znanosti jest da majke iz jednoroditeljskih obitelji iskazuju nešto višu razinu depresivnosti. “To nije tako iznenađujuće jer psihološki pritisak kad trebaš sam brinuti o djeci i kad je sav teret roditeljstva na leđima samo jednog roditelja, može dovesti do osjećaja zabrinutosti, bespomoćnosti, tuge, usamljenosti.”
Zabrinutost majki proizlazi i iz financijske odgovornosti za cijelu obitelj, straha od nemogućnosti za podmirenjem i onih osnovnih životnih potreba, a mnoga istraživanja pokazuju da postoji jasna povezanost između prihoda i psihološke dobrobiti. Konkretnije, niži materijalni status povezan je i s nižim samopoštovanjem, nižom samoprocjenom vlastitog tjelesnog i mentalnog zdravlja, općenito manjim zadovoljstvom kvalitete života.
“Jednoroditeljske obitelji trebaju snažnu podršku društva kroz intervencije u javnim politikama”, apelira istraživačica. Te intervencije trebaju obuhvatiti stambenu, obrazovnu i općenito socijalnu politiku.
Trebamo dostupno, besplatno i kvalitetno obrazovanje, programe podrške roditeljstvu, veću financijsku pomoć, lakše usklađivanje rada i obiteljskog života, kao i dostupnost usluga koje pomažu u odgoju i obrazovanju djece. Jer, kako kaže Galić, “društvo pokazuje svoju najveću vrijednost upravo kroz pažnju i brigu koju pruža najranjivijima”.
Svaki roditelj ima pravo na pomoć i podršku, a svako dijete na sigurno i bezbrižno djetinjstvo. Vodeći se time, uz podršku Udruge LET, Studenac je pokrenuo platformu Narančasta ribica, a sve kako bi jednoroditeljskim obiteljima ponudili edukativne sadržaje, stručnu psihološku pomoć, instrukcije za školu, besplatne sportske i kreativne aktivnosti te prostor za međusobno povezivanje, razmjenu iskustava i uzajamnu podršku. Osim toga, treću godinu zaredom organiziraju besplatno ljetovanje za djecu koja odrastaju u jednoroditeljskim obiteljima, kao i pakete sa svim potrepštinama za povratak u školu, uz jasnu poruku: sretno djetinjstvo zaslužuju svi.
Sadržaj je nastao u suradnji sa Studencem.