Nažalost ne postoji čarobni štapić koji će nam stvoriti dijete kakvo želimo ali – postoje smjernice kako da mi, kao roditelji, utječemo na sve što želimo svom djetetu.
Roditelji su naravno temelj, a sve ostalo kasnije u životu mogu biti prave stvari na pravom mjestu, upornost, sreća i naporan rad, ali bez dobrog temelja gotovo da i nema uspjeha. Zato su psiholozi pokušali dokučiti kakve to karakteristike moraju imati roditelji, odnosno, koje su to značajke stvarnih roditelja koji su uspjeli odgojiti i podići na noge uspješnu djecu i još uspješnije ljude.
Ovo je ono što karakterizira roditelje uspješne djece pa ako želite provjeriti kakve su šanse da vaša djeca od malih nogu usvoje karakteristike uspješnih ljudi samo ih usporedite s onime što vi činite i onime tko vi jeste danas:
1. Oni svoju djecu potiću na “rad”
Ako dijete nikada neće prati suđe, to znači da će od malih nogu naučiti da će to suđe oprati netko drugi. I ne samo to – tako neće steći dojam što rad zapravo znači, odnosno, neće shvaćati da svatko od nas treba imati ulogu u radu da bismo mogli ostvariti neku cjelinu. To je doprinos na koji neće biti naviknuti i samim time rastu šanse da će djeca bez obaveza izrasti u ljudi koji neće znati cijeniti timski rad, kojima neće padati na pamet da moraju jednako doprinositi društvu i biti empatični ne samo prema drugim ljudima već i radu tih drugih ljudi. Dio je to zaključka jedne od najvećih studija ikada napravljenih na ovu temu – Harvard Grant Study, u kojoj stoji još jedna važna misao. A to je da djeca koja od malih nogu neće imati svoje zadatke i obaveze neće isto gledati na rad kasnije jer će rad kasnije smatrati nužnim zlom, a ne način života.
2. Oni svoju djecu uče socijalnim vještinama
Znanstvenici sa sveučilišta Duke koji su sudjelovali u 20 godina dugoj studiji, a u kojoj su pratili 700 djece od vrtićke dobi pa do navršenih 25 godina, zaista su pronašli snažnu vezu između uspjeha i njihovih ranijih socijalnih vještina. Djeca koja su od malena bila gurana u društvo, koja su se socijalizirala s djecom različite dobi rasa, u najrazličitijim situacijama, zaista dana pokazuju puno veći stupanj razumijevanja za druge, bolje i učinkovitije reagiraju na tuđu nesreću, bol, lakše pružaju pomoć drugima, bolje razumiju različite situacije, bolje se nose sa stresom, lakše i sami traže pomoć.
Ista je studija dokazala i to da djeca koja su u ranoj mladosti bila više izolirana imaju puno veće šanse da u dobi u kojoj će mladi uspješni ljudi postajati još uspješniji, oni završe u zatvoru – marginalizirani kao što su i sami u djetinjstvu navikli marginalizirati i ignorirati društvo i društvene norme.
Studija je tako zaključila da su upravo socijalne i emocionalne vještine presudne ako želimo svoje dijete najbolje pripremiti na zdravo odrastanje.
3. Uče ih da imaju visoka očekivanja i isto tako puno očekuju od svoje djece
Eh sada – neke su studije dokazale da nije dobro djecu odgajati u duhu previsokih očekivanja, ali isto tako nije dobro odgajati ih s preniskim očekivanjima, i zato se držite zlatne sredine. Ne namećite im sustavno svoja visoka očekivanja za sve čega se dijete primi, ali one velike stvari kao što je očekivanje da će vaše dijete uspješno završiti školu i fakultet stvarno mogu biti prisutne želje tijekom odgoja. To su pokazale i studije, a postoji i pojam znan kao Pigmalionov efekt koji doslovno kaže da individualna uvjerenja i očekivanja utječu na ono što se događa. drugi riječima, ako će dijete odrastati s mišlju (utjecajem) roditelja da će to dijete jednoga dana ići u školu, učiti dobro kako mi moglo upisati fakultet – stvarno su velike šanse da će dijete taj pojam jednostavno shvatiti kao svoj put. Bez nametanja i tjeranja – samo s očekivanjima.
4. Oni imaju zdrav odnos sa svima oko sebe
Roditelji koji ne vrijeđaju druge, koji ne smatraju sebe više vrijednima od drugih, koji njeguju odnose s različitim ljudima – to su karakteristike iz kojih će dijete naučiti jako puno i to samo zato što se neće nalaziti u konfliktnim situacijama. Ljudi koji njeguju odnose s bliskim, ali i manje bliskim ljudima svaki će konflikt probati riješiti na normalan, miran i zdrav način, a kada dijete tako nešto promatra u godinama svog odrastanja i shvaćanje svijeta – naučit će kako se s istim tim svijetom nositi također na ovakav zdrav i kvalitetan način.
Studije koje to potvrđuju dosta su se zapravo bazirale na pitanjima konflikata u obiteljima s razvedenim roditeljima i koja također kaže kako je za dijete puno bolje ukoliko – primjerice, konfliktan otac ne bude prisutan u njegovom životu, da se djeca puno bolje adaptiraju i da su zapravo puno bolja nakon što su se konfliktni roditelji rastali, odnosno nakon što je konflikt nestao iz njihove svakodnevice.
5. I oni sami imaju viši stupanj naobrazbe
Iako sama izobrazba često nema jedini ulogu u uspjehu nekog čovjeka, ipak je dokazano da roditelji s višim stupnjem obrazovanja zaista odgajaju uspješniju djecu. To je u jednu ruku povezano s onim već ranije opisanim visokim očekivanjima, ali i praksom, jer se djeca vole uspoređivati sa svojim roditeljima. Naravno, ako su i djeca prepoznala da su njihovi roditelji uspješni. Isto tako je dokazano da se u velikoj većini slučajeva ponavlja priča malodobnih majki, odnosno, da djeca čije majke ili očevi nisu završili školu, povode njihovim primjerom smatrajući to dovoljno dobro razinom obrazovanja jer više od toga nisu naučili od svojih roditelja.
6. Uče ih matematiku prije svega
Zapanjujuća je informacija da djeca koja su jako rano shvatila koncept matematike kasnije pokazala zavidan stupanj uspješnosti. To je pokazala ogromna studija na uzorku od 35.000 djece širom SAD-a, Kanade i Velike Britanije, a koja je stvarno povezala uspješnost ljudi i rano shvaćanje brojeva. I to ne samo brojeva i zbrajanja, već jasnog koncepta rangiranja i odnosa među brojevima što je djeci kasnije donijelo niz prednosti i za shvaćanje ekonomije, poslovanja. Dokazali su čak da je puno bolje dijete prije škole učiti brojkama i odnosima među brojevima jer su takva djeca s početkom školovanja pokazala puno bolje rezultate u učenju slova i čitanje te kasnije stekla više ljubavi prema znanju i štivima.
7. Imaju jako dobar odnos s djecom
Studija rađena na uzorku ljudi koji su rođeni i živjeli u siromaštvu pokazala je da su djeca iz takvih obitelji bila puno uspješnija ukoliko je odnos u obitelji bio kvalitetan, s puno razumijevanja, strpljenja i ljubavi nego kod djece rođene u siromaštvu i k tome još jako lošim obiteljskim odnosima.
Drugim riječima – senzitivniji roditelji znaju puno manje naređivati, ali puno više odgovarati na djetetove potrebe, razumijevati njihove želje i njihovu individualnost te su stvorili čvršću i sigurniju bazu da dijete s više vjetra u leđa stasa i krene istraživati svoje vlastite mogućnosti.
8. Čuvaju se stresa
Ne toliko radi zdravlja i sebe samih već da njihov stres ne utječe na dijete. Jer stres koje ljudi donose sa sobom s posla, stres zbog nezaposlenosti, stres zbog nedostatka vremena utječu na djecu i više nego što se misli. Naime, ako majka primjerice sustavno pokazuje nezadovoljstvo i stres jer ne stiže svaki dan napraviti i posao i brinuti oko djece, kućanstva – djeci zapravo daje jedan negativan pogled na svijet kojeg djeca usvajaju i jednostavno kroz život pokušavaju izbjegavati primjerice multitasking smatrajući da nisu dovoljno sposobni odraditi više stravi odjednom. Da ne govorimo o tome da roditelji pod stresom jednostavno nisu u stanju stvoriti toplo, ugodno i sretno okruženje za svoje dijete.
9. Oni prepoznaju napore unatoč greškama
Jedna od gorih stvari koje roditelji mogu napraviti svojoj djeci u želji da ih naprave uspješnima jest oni kada ih sustavno guraju i sustavno grde radi njihovih pogrešaka i neuspjeha. Roditelji stvarno uspješne djece čine to na bolji i svakako suptilniji način – da svojoj djeci daju podršku umjesto da ih guraju, da ih hvale radi njihovog napora da u nečemu uspiju te da ih utješe prilikom neuspjeha i daju do znanja da su neuspjesi sastavni dio uspješnog života.
10. I mame rade
Još jedna studija provedena na temu uspješne djece pokazala je da majke koje ostaju kod kuće ili rade od kuće cijelo djetetovo djetinjstvo utječu na djecu i to – loše. Ne u smislu vremena koje im posvećuje, već u smislu dojma da svaki čovjek mora raditi.
Tako je ekipa s Harvard Business School došla do podatka da su kćeri majki domaćica kasnije u životu nalazile manje plaćene poslove od kćerki čiju su roditelji radili, te da je njihova plaća u prosjeku bila manja za 23 posto.
Ista studija pokazala je i da sinovi majki domaćica puno teže prihvaćaju kućanske zadatke, naviknuti da to mama sve napravi sama, dok su sinovi radnih majki češće prisiljena sudjelovati u svim kućanskim poslovima, a što opet vodi onoj prvoj spomenutoj značajki – da djeca koja odmalena imaju zadatke kasnije pokazuju puno bolji nivo uspješnosti u društvu.
Prilagođeno sa www.index.hr/mame