Samopoštovanje je egzistencijalna kvaliteta, na nju se oslanjaju postojanje i sposobnost mijenjanja. Dobiva se rođenjem, služi kao unutarnja kvaliteta, kao kralježnica koja osobu drži uspravnom usprkos okolini i njezinom utjecaju. Ljudi s visokim samopoštovanjem su mirni i zadovoljni sobom, oni vjeruju da vrijede i bez potvrda izvana, iz svoje okoline. Znaju ili prepoznaju svoje dobre i loše strane i prihvaćaju ih kao takve. Znaju kada se trebaju mijenjati i znaju da to mogu učiniti. Mogu prihvatiti svoj neuspjeh, krivicu i nositi se s njima jer znaju da ih to ne čini lošim osobama.
Samopouzdanje je mjera sposobnosti, u čemu je netko dobar ili loš, ona je vanjska kvaliteta. Izgrađuje se interakcijom s roditeljima, prijateljima, susjedima itd. Ono omogućuje hrabrost u pojedinim situacijama, samouvjerenost, obavljanje određenih zadataka s vjerom u sebe. Ona štiti ljude od lošeg utjecaja okoline, od ljudi koji pokušavaju uvjeriti druge kako su mali i beznačajni kako bi oni lakše vladali njima, ona je štit.
Što roditelji mogu učiniti za samopoštovanje svoje djece?
Roditelji mogu promijeniti mišljenje djeteta i osjećaje o sebi. Mogu razviti svaku od pet karakteristika samopoštovanja. Mogu ga izgraditi načinom na koji razgovaraju s djetetom, očekivanjima koje mu postavljaju i iskustvima koja omogućuju djetetu. Naravno, postoji niz stvari koje ne bi smjeli činiti. Ne bi smjeli štiti dijete od zahtjevnih i teških situacija, prihvaćati bilo koju kvalitetu onoga što dijete učini ili smišljati izgovore za dijete kada ono upadne u nevolju. Ova ponašanja uglavnom potiču pad samopoštovanja jer se dijete ne uči susretu s neuspjehom i problemima.
Ovo je generalni pristup koji bi trebalo slijediti na putu izgradnje samopoštovanja djeteta. Treba napomenuti da pretjerano hvaljenje i glorificiranje djece naravno nije poželjno. Ono stvara djecu koja ne znaju procijeniti vlastite sposobnosti što ih često dovodi u situacije da zbog toga stradaju. Usprkos tome, još uvijek je česta pojava da se u odgoju koristi nasilje. Nasilje pouzdano uništava samopoštovanje , a nije bitno upotrebljava li se ono kao metoda održavanja moći , kao izraz nemoći ili u duhu totalitarnih uvjerenja da malo nasilja nije štetno. Nasilje kratkoročno rađa strah, nepovjerenje i osjećaj krivnje, a dugoročno ljutnju, nisko samopoštovanje i ponovno – nasilje.
