Grupni rad
Grupni rad je je aktivnost male skupine ljudi čija je svrha zadovoljavanje različitih potreba članova, rješavanje njihovih problema i osnaživanje za djelotvornije suočavanje sa životnim poteškoćama i izazovima. Sudjelujući u grupi, možete spoznati da niste jedini s problemom, što je posebno dobro znati kod razvoda koji su bili popraćeni fizičkim ili psihičkim nasiljem jednog bračnog partnera ili kada je u pitanju zlostavljanje i zanemarivanje djeteta od strane jednog roditelja.
Ovisno o sudjelovanju voditelja, postoji nekoliko vrsta grupa u koje se možete uključiti kako bi unaprijedili kvalitetu svog života. Voditelj se osoba educirana za stručno vođenje grupa koja planira i strukturira rad i ima središnju ulogu u grupnom radu. Izdvojiti ćemo:
grupe za osobni rast i razvoj – npr. grupa samohranih roditelja koji imaju zajedničku malodobnu djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, a razvod je bio uzrokovan različitim stilom odgoja majke i oca. Različiti stilovi odgoja djece mogu biti dodatni teret razvoda braka, koji je gotovo uvijek popraćen, lošom, nekvalitetnom komunikacijom između partnera. U ovoj grupi samohrani roditelji mogu raspravljati o različitim stilovima odgoja i dobiti povratne informacije od drugih članova i voditelja o svom ponašanju, mogu igrati različite uloge i eksperimentirati s novim ponašanjem. Tako stečeno iskustvo može unaprijediti odnose bivših partnera, posebno ako je u grupi uključen roditelj čije je ponašanje vodilo raspadu braka. On može unaprijediti svoje odnose s drugim roditeljem, ali i vidjeti rast i razvoj drugih članova grupe.
grupa za podršku – može biti izrazito korisna jednoroditeljskim obiteljima. U njima se roditelji uzajamno podupiru jer imaju slične životne poteškoće. Te poteškoće zahtijevaju prilagodbu i naš osobni angažman, npr. smrt bračnog partnera u mlađoj životnoj dobi zahtijeva duži proces oporavka te veću socijalnu podršku obitelji, prijatelja i rodbine. Prilagodba novonastaloj situaciji je ključna za daljnji normalan razvoj obitelji, a grupnim radom stječu se iskustva drugih i njihovi načini suočavanja sa sličnom životnom situacijom.
grupe za samopomoć i uzajamnu podršku – od klasične grupe za podršku razlikuju se po voditelju koji nije u ulozi stručnjaka, već je to osoba koja osobno poznaje probleme grupe. Grupe za samopomoć i uzajamnu podršku nastale su kao odgovor na nedovoljnu podršku institucija i stručnjaka koji rade u njima razdobljima kada je pomoć bila potrebna ili u nepostojećoj ili nedovoljno podržavajućoj socijalnoj podršci. Grupe za samopomoć mogu poboljšati kvalitetu života jednoroditeljskih obitelji te dati osjećaj da su promjene moguće, da je davanje i primanje pomoći trajan proces koji obogaćuje sve članove grupe, ali i širu zajednicu.
