Stres je sklop emocionalnih, tjelesnih i /ili ponašajnih reakcija do kojih dolazi kada neki događaj procijenimo opasnim ili uznemirujućim, odnosno kao sklop psihičkih i tjelesnih reakcija na stresor koji nam postavlja zahtjeve kojima ne možemo udovoljiti. Stres negativno utječe na psihičko i fizičko zdravlje ljudi.
Roditeljski stres podrazumijeva doživljaj negativnih osjećaja prema sebi i djetetu/djeci koji se izravno pripisuje zahtjevima roditeljstva, a smatra se rezultatom roditeljskih percepcija neadekvatnosti vlastitih financijskih, emocionalnih, fizičkih i socijalnih resursa koji bi omogućili nošenje s izazovima roditeljstva. Roditelji koji doživljavaju visoke razine stresa roditeljske uloge pokazuju više negativnih i grubih roditeljskih postupaka te manje njegujućih i podržavajućih interkacija s djecom u odnosu na roditelje koji doživljavaju niže razine stresa.
Dok se nekad mislilo da se roditeljski stres pojavljuje samo u iznimno teškim situacijama, danas se zna da se roditeljski stres javlja i u svakodnevnim roditeljskim situacijama, manje ekstremnim.
Izvori roditeljskog stresa nisu za sve jedinstveni, odnose se na više aspekata roditeljstva. Mogu biti povezani s karakteristikama djeteta (zahtjevnost djeteta, zdravlje, neispunjena očekivanja), interakcijom roditelja i djeteta (vezanost za dijete, discipliniranje djeteta, komunikacija) ili karakteristikama roditelja (nedostatak podrške, očekivanja od roditeljske uloge, materijalna situacija). Često su upravo roditelji u jednoroditeljskim obiteljima pod većim stresom, što logično proizlazi iz nerijetkog manjka podrške u okolini, ali i lošije materijalne situacije.
Samohrani roditelji, odnosno roditelji u jednorodteljskim obiteljima najčešće se susreću s problemima poput: financijskih poteškoća, manjkom slobodnog vremena koje roditelj i dijete mogu zajedno provesti, učincima razvoda ili nedostatka drugog roditelja na dječji uspjeh u školi i odnose s vršnjacima, narušenih odnosa u proširenoj obitelji, problema nastalih usred roditeljeve nove veze s nekom drugom osobom te nedovoljnom podrškom društva u ostvarenju svoje odgovorne roditeljske funkcije.
Bez obzira na razloge nastanka, samohrani roditelji se susreću s više problema odjednom, od kojih su neki očekivani, a neki ne. Jedan od značajnijih problema samohranih roditelja je teška ekonomska situacija u kojoj se nalaze, a dodatne probleme stvara i birokracija te loši programi potpore države koji postoje samo za “socijalne slučajeve”, a nisu prilagođeni specifičnim potrebama samohranih roditelja, tj. ne pružaju se na način koji građane potiče na ostvarivanje svojih socijalna prava.
Veliki problem je i zapošljavanje samohranih roditelja jer poslodavci znaju za njihove povećane potrebe i teško usklađivanje radne i obiteljske uloge te se zato ne odlučuju na njihovo zapošljavanje. Tu bi sigurno pomogla državna intervencija s povlasticama za one poslodavce koji zaposle samohranog roditelja, međutim danas toga još uvijek nema. Naime, u jednoroditeljskim obiteljima, roditelji su izloženi većim naporima na poslu i kod kuće te preuzimaju veći psihički i tjelesni teret dječjeg odgoja i odgovornosti za djecu. Iskustva samohranih roditelja pokazuju da ne nailaze na dovoljnu podršku društva u ostvarenju svoje odgovorne obiteljske uloge.
Samohrani roditelji suočeni su i s predrasudama okoline koje su osobito izražene prema razvedenim osobama i osobama koje su rodile izvan braka. One su često izložene osuđivanju, ismijavanju, podcjenjivanju i odbija im se pružiti podrška. Predrasude prema roditeljima, osobito ženi, dovode i do stigmatizacije djece. Zbog svega toga članovi jednoroditeljskih obitelji osjećaju se marginalizirano u društvu. Nedovoljna senzibilizacija društva za probleme samohranih roditelja vidljiva je i u nedostatku sveobuhvatnih istraživanja o njihovu položaju. Za izradu učinkovitih mjera obiteljske politike, nužno je poznavati probleme i potrebe jednoroditeljskih obitelji u kontekstu poznavanja društvenog položaja i obilježja životne situacije hrvatskih obitelji općenito
Svakom roditelju pod stresom treba: vrijeme, podrška, strpljenje, osjećaj da ih drugi razumiju i da im drugi žele pomoći. Roditelju treba uvažavanje njegovih/njenih osobitosti i osobitosti djeteta. Kao i kod drugih stresnih situacija, svaki pojedinac želi da uvažavamo njegove specifične procjene koliko je pojedina situacija uznemirujuća.