Studeni je mjesec u kojemu se obilježava Svjetski dan posvojenja. Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta.
Više od 3.000 djece trenutno se u Hrvatskoj nalazi u sustavu alternativne skrbi, njih 413 ima uvjete za posvojenje, dok je potencijalnih posvojitelja 1316. Međutim, proces posvojenja teče sporo i zapravo se posvoji jako mali broj djece na godišnjoj razini. U prvoj polovini 2019. posvojeno je svega 36 djece.
Zašto je u Hrvatskoj teško posvojiti dijete? Pravi odgovor na to pitanje je kompleksan, ali jedna od stvari koja bi mogla ići brže je oduzimanje roditeljskih prava ljudima koji se ne brinu odgovarajuće o svojoj djeci. Oduzimanje roditeljske skrbi je proces koji dugo traje, a dijete trpi ostajući dugo u instituciji. Osim sporog sustava, dodatni otežavajući faktor pri izdvajanju djeteta iz problematičnih obitelji su biološki roditelji. Ako pokazuju interes za svoje dijete ili pitaju za svoje dijete jednom u tri mjeseca ili jednom u šest mjeseci, smatra se da pokazuju brigu za djecu. Možda i tu treba tražiti načine i modele ubrzavanja postupka rješavanja djece u alternativnoj skrbi, jer roditelj koji pita jednom u šest mjeseci za svoje dijete, nije roditelj koji se brine o svom djetetu.
Također, djeca koja imaju braću/sestre, koja su drugog etničkog porijekla ili imaju zdravstvene teškoće su teže posvojiva i duže ostaju u sustavu.