Objavljen je članak u neprofitnom mediju STAV o tome kako zajednica gleda na samohrane očeve, ali i majke.
Još uvijek je senzacionalna vijest kada otac zna oprati veš, dok tisuće majki to svakodnevno rade. I to ne operu samo jednu mašinu veša dnevno.
Stav #UdrugaLET je da se svaki slučaj treba individualno procjenjivati. I mijenjati odluka kada dođe do bitnih promjena u djetetovom životu: odlazak u vrtić pa školu ili nažalost teža bolest.
Nekad je bolje da djeca žive sa majkom pogotovo do 3.godine života, a kasnije mogu živjeti sa ocem- recimo ako krenu u školu koja je bliža njegovom mjestu stanovanja.
Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi bi trebao imati barem 3 promjena; kada dijete krene u vrtić, pa u školu- i ako više škola ne nudi boravak djeci u 3.razredu.
Te naravno kad dijete kreće u srednju školu.
Očevi se teže odlučuju za roditeljski iako postoji pozitivan trend povećanja.
Te se također teže odlučuju da dijete primarno živi sa njima.
Sa druge strane majke koje su napustile svoju djecu budu izložene velikoj stigmi.
A postoje različiti razlozi zašto su napustile svoju djecu: zlostavljanje i prijetnje da će im muž uzeti djecu, nekad je i to problem neprepoznate porođajne depresije koja može eskalirati i u tešku psihozu. Prisutna je velika stigma oko duševnih bolesti i rijetko potraže pomoć.
A neke majke jednostavno ne mare i zapuštaju i zlostavljaju svoju djecu, moramo biti iskreni.