Pravo na uzdržavanje ima dijete koje se školuje u srednjoj školi (najčešće se radi o maturantu), koje je upisano na sveučilišni ili stručni studij ili pohađa obrazovanje za odrasle osobe, koje se ne može zaposliti, te koje je teško i trajno bolesno ili je osoba s invaliditetom. Vrijeme do kada punoljetno dijete ima pravo na uzdržavanje različito je određeno. Ako je završilo obrazovanje i ne može se zaposliti, roditelji su ga dužni uzdržavati godinu dana nakon završetka obrazovanja, ali ne i dulje od djetetove 26. godine. Za bolesno dijete obveza uzdržavanja postoji dok okolnost (teška i trajna bolest ili invaliditet) traje.
Da bi roditelji valjano ispunjavali svoju zakonsku dužnost u smislu postojanja pretpostavki na strani punoljetnog djeteta, Zakon ovlašćuje roditelja da provjeri je li njegovo dijete redovito i uredno studira, pa može podatke o studiju tražiti od nadležnih obrazovnih tijela odnosno Zavoda za zapošljavanje. Na djetetovoj strani postoji dužnost da roditelje obavijesti o svom redovitom ispunjavanju obaveza, najkasnije do 1. studenoga školske, odnosno akademske godine. Zakon je prilično nejasan kad opisuje što znači redovito i uredno ispunjavanje (školskih, akademskih) obaveza. Naime, sudska praksa glede uzdržavanja do sada je smatrala da je izvanredan studij izjednačen s redovnim, te da gubitak jedne školske godine ne utječe na njegovo pravo na uzdržavanje.
Djeca su dužna pridonositi za svoje uzdržavanje i obrazovanje ako imaju prihode, a što znači plaću, stipendiju i svaki drugi oblik novčane pomoći. Time se djelomično rasterećuju roditelji od davanja sredstava za uzdržavanje, ali ne u potpunosti, jer djetetova dužnost u ovoj situaciji ne oslobađa roditelja njegove dužnosti.
Izvor:
Hrabar, D. (2019). Obiteljsko pravo u sustavu socijalne skrbi. Zagreb: Narodne novine.