Blog

Što tinejdžerima znači obitelj?

10.01.2020. 14:34 • Uncategorized

Kada si tinejdžer, svašta ti se mota po glavi. Svi smo mi to jednom prošli; neki to prolaze sada, neki su to već prošli, a neki još čekaju da to prođu. Kada vam se svakakve misli motaju po glavi, često ne razmišljate razumno. U pubertetu glavni su uzrok nerazumnom razmišljanju osjećaji. Tinejdžeri su vođeni vlastitim osjećajima, koji su kao i misli razbacani i burni. Ti osjećaji moraju izaći na površinu, a tako i misli, koje često nisu lijepe. Tako izbijaju svađe unutar obitelji, među prijateljima i često im se čini da im se svijet ruši pred očima, ali to nikada nije tako. Iako se posvađaju sa roditeljima, oni su uvijek tu da ih oraspolože i pomognu. Tinejdžeri to ne pokazuju često, ali ta podrška obitelji im jako puno znači.

I kada sve krene po zlu, netko je uvijek tu da nam pomogne. U mojem slučaju, kao tinejdžerici od 17 godina, moja obitelj je uvijek tu za mene. Često se svađamo i svjesna sam da ih znam povrijediti riječima, ali oni su i dalje tu uz mene i pomažu mi. Kao i svaka tinejdžerica, svađam se bespotrebno. Svaka
sitnica koja mi nije po volji me iznervira i uzruja. Moja mama i ja najčešće se posvađamo oko gluposti. Ona, iako se čini stroga, jako je razumna i puna je razumijevanja. Ona često kaže kako zna da ni sama ne znam što mi se sve mota po glavi i kako me razumije jer je i sama bila tinejdžer. Ponekad joj ne vjerujem,
jer kada ju trebam da me razumije, ona ne shvaća. Ponekad imam osjećaj da me uopće ne sluša i eto razloga za svađu.

Sada kada razmišljam koji fakultet ću upisati i koje predmete ću polagati na maturi, trebam potporu svoje obitelji više nego ikada. Trebam njihove savjete i pomoć da uopće razumijem kako sve to s fakultetom funkcionira. Ja imam svoje želje, koje se često ne slažu s maminim i onda se posvađamo jer se ja osjećam kao da ona ne želi da sam ja sretna, ali često se prevarim. Ona razmišlja unaprijed i iako to ne želim priznati, moram reći da zaista zna što je najbolje za mene. Jednom me tako protiv moje volje natjerala da idem na neke seminare preko ljeta, što sam ja naravno vidjela kao
uništavanje mojih praznika i gubitak vremena. Ispostavilo se da sam na tim seminarima ne samo nešto naučila, nego i stekla neke nove prijatelje. Nakon toga sama sam odlučila odlaziti na takve seminare, konferencije i meet upove. To je jedna od tih situacija kada sam zaista naljutila na nju jer mi je oduzela
pravo glasa i još me nazvala balavicom koja ne razumije što je dobro za nju. Dugo mi je trebalo da shvatim da me moja mama poznaje bolje od svih i da zna što je najbolje za mene. Ona je uvijek tu za mene, i kada sam dobro, i kada sam loše, i kada sam bezobrazna prema njoj, i kada se derem na nju… Moja obitelj mi znači puno više nego što ja to pokazujem. Znam biti nepodnošljiva, bezobrazna i zaista se znam ponašati kao balavica, a kada mi netko to kaže u lice, uvrijedim se i eto ponovno neka svađa. Znam biti nezahvalna i razmažena, ali moja obitelj je za mene moj potporni stup; nešto što me diže i kada sam
pala, nešto što me drži sa nogama na zemlji kada letim previsoko, nešto što me čuva da se ne raspadnem.
Roditelji znaju misliti da njihovi tinejdžeri njih ne poštuju. Ponekad se to zaista čini istinitim, ali to nije tako. Obitelj je djeci sve na svijetu, bila ona mala ili velika, ali obitelj je uvijek tu za njih i djeca to razumiju. Djeca znaju da je obitelj ljubav, zajedništvo, potpora, pomoć…

U pubertetu kada nas lupaju hormoni, kada imam problema u školi, sve to iskaljujemo na roditeljima. Roditelji moraju znati da što god da se dogodi, što god da kažemo, oni su naši roditelji i oni će nama uvijek značiti sigurnost i ljubav. Mi ćemo ih uvijek cijeniti bez obzira na to bili mi bebe, petogodišnjaci, tinejdžeri ili odrasli ljudi s vlastitom obitelji. Obitelj je obitelj i to niti kaos u glavi ne može promijeniti.

PODIJELI ČLANAK