Teško je odrediti što je samohranom roditelju teže: povrijeđenost i strah vezan uz odgoj djeteta ili izolacija od okoline koja to sve još i otežava. Samohrani roditelj se često sam mora nositi sa svojim strahovima i tjeskobama. Ponekad se čak osjeća izdanim i od članova obitelji i prijatelja od kojih je očekivao podršku i pomoć. Često nema nikoga tko bi mu ponudio nove ideje i rješenja. Čak i kad počne stvarati nova prijateljstva i postavljati nove ciljeve, može se osjećati razapetim između svojih potreba i potreba svoje djece.
Samohrani roditelji često izgube samopouzdanje jer nisu uspjeli održati vezu i odnos s partnerom, a nisko samopouzdanje se onda prenese i na njihovu roditeljsku ulogu. Kad njihovo dijete ima probleme, roditelji osjećaju da je to zbog toga što oni ne uspijevaju biti dobri roditelji, kao što «nisu bili ni dobri partneri». Mogu osjećati više nesigurnosti i straha u vezi odgoja svoje djece te nastojati ispuniti prazninu kod djeteta zbog odsustva drugog roditelja. Često samohrane majke (između ostalog i zbog pritiska okoline) osjećaju da sad one moraju biti djetetu “i mama i tata”.
Česti su primjeri samohranih majki koje se nakon razvoda odluče «posvetiti samo djeci», zanemarujući svoje potrebe, kupuju im čak i više igračaka, odjeće, obuće nego što bi to radile da su ostale u braku. Ne postavljaju granice u odgoju, sve im dozvoljavaju, nastojeći im na taj način «nadoknaditi» odsutnost drugog roditelja. No, na taj način podržavaju svoju socijalnu izolaciju, povećavaju svoje nezadovoljstvo, ne usmjeravaju dijete, što dovodi i do neadekvatnog roditeljstva. Dijete kojem je sve dozvoljeno je zanemareno kao i ono kojem je sve uskraćeno. Djetetu su potrebni struktura, granice i usmjeravanje.
Kako se nositi s povrijeđenošću i izolacijom?
• Razgovarajte sa stručnom osobom. Ne oklijevajte potražiti pomoć psihologa ako vam je teško. Biti snažan znači tražiti i prihvatiti pomoć kad je trebate.
• Pronađite grupu podrške. Važno je prodiskutirati vlastitu situaciju s nekim tko je prošao slično iskustvo. Uspostavite kontakt s ostalim samohranim roditeljima iz susjedstva, djetetove škole, crkve i sl.
• Riješite pravno bračnu situaciju. Većina ljudi ostaje tjeskobna i ne može “krenuti dalje” dok se bračna situacija pravno ne raščisti.
• Utvrdite unaprijed sustav nagrada i kazni s djecom (uvjerite se da svi članovi obitelji znaju pravila i prihvaćaju ih).
• Izbjegavajte fizičko kažnjavanje djece. Umjesto toga, primijenite logične posljedice (npr. dijete uviđa da, ako je potrgalo igračku, nema igračke; ili ako je nešto prolilo, mora to počistiti; ili ako nije obuklo kaput, bit će mu hladno); davanje ili ukidanje privilegija (npr. nagrada može biti gledanje omiljene TV -emisije, izlasci u kino, poslastice, a ukidanje tih privilegija kazna). Tako ćete biti dosljedniji i efikasniji u odgoju djece.
• Predvidite unaprijed reakciju na uznemirujuće situacije. Planirajte unaprijed što ćete reći i učiniti ako npr. odsutni roditelj nenajavljenim dolaskom prekine vaše planove ili nedolaskom razočara djecu. Pokušajte pronaći odgovor koji neće uključiti djecu u svađe i NE TJERAJTE DJECU DA ZAUZIMAJU STRANE.
• Ako vas prijatelji i rodbina konstantno kritiziraju razmislite što biste mogli reći ili učiniti kako biste to prekinuli. Ne dozvolite da vas “uvuku” u takve rasprave u kojima im se «morate opravdavati», posebno ne pred djecom. Ako niste sigurni da dobro postupate, radije razgovarajte sa stručnjakom.
• Kontrolirajte impulzivne emocionalne reakcije prema svojoj djeci. Ako ste toliko ljuti na njih da biste ih najradije udarili ili im rekli nešto čime ćete ih povrijediti: dišite duboko; izbrojite do 20 prije nego što bilo što kažete; otiđite u drugu sobu; nazovite prijateljica/icu; pročitajte časopis; priuštite si toplu kupku. Sačekajte dok se ne smirite prije nego što pokušate preuzeti kontrolu nad situacijom.
• Poštujte ličnost svoje djece. Djeca nisu ničije, pa ni vaše vlasništvo. Budite svjesni toga da vas neke njihove osobine mogu podsjećati na bivšeg partnera, što vas može učiniti kritičnijima prema djetetu nego što biste trebali biti. Ovo čak može dovesti i do emocionalnog odbacivanja djeteta (npr: «Tvrdoglav si kao otac. A znaš da to mrzim!»).
• Pronađite novi hobi ili obnovite stari. Ponekad depresivni i anksiozni ljudi zaborave hobije kojima su si nekad znali priuštiti zadovoljstvo. Pomoći će vam ako pronađete barem jednu stvar koju možete učiniti za sebe, a zbog koje ćete se dobro osjećati. To može biti trčanje, čitanje, slikanje, plivanje…
• Povremeno izađite u društvo. Organizirajte čuvanje djece s drugim samohranim roditeljima kako biste povremeno posjetili prijatelje, otišli u kino i sl. Trebate imati vremena i za sebe kako biste se družili s ljudima vaše dobi. Zadovoljan roditelj je i bolji roditelj.
• Stvarajte ozbiljne, zrele odnose. Ponekad su samohrani roditelji toliko usamljeni da previše lako puste nove, nedovoljno poznate partnere u svoje živote i svoje domove, koji mogu odbacivati i ne prihvaćati njihovu djecu. Imajte na umu da ste vi zaštitnici vaše djece i da ne smijete dozvoliti da bilo tko zlostavlja vaše dijete, bez obzira na to koliko bili usamljeni ili koliko voljeli tu osobu.
Izvadak iz knjige: Gordane Buljan-Flander, Ane Karlović; Odgajam li dobro svoje svoje dijete?