Vijest o razvodu može imati veliki utjecaj na dijete, jer za njega obitelj i obiteljski dom predstavljaju sigurnost.
Istraživanja pokazuju da je razvod braka za djecu drugi najstresniji događaj u životu, nakon smrti roditelja.
Djeca tijekom razvoda ne dobivaju punu pažnju roditelja, te kako se i oni sami nose s problemima, ne mogu biti uvijek uz dijete i služiti mu kao potpora. Zapravo sam proces razvoda ne ostavlja posljedice na dijete, već odsutnost jednog od roditelja i nedovoljna dostupnost. Slične posljedice na djetetov razvoj kao i razvod roditelja, ostavljaju stalni sukobi prije razvoda. Smatra se zapravo kako je bolje za dijete ako dolazi do čestih sukoba među roditeljima, da se oni rastave i da dijete živi u jednoroditeljskoj obitelji. Za djetetov razvoj je bolje da živi s jednom stabilnom osobom, nego da boravi u okruženju koje je štetno za sve članove obitelji.
Kako djeca reagiraju na razvod?
- Djeca do treće godine života
Ako se roditelji razvedu kada dijete ima nekoliko mjeseci, onda je moguće da se neće stvoriti takvo okruženje u kojem će se dijete osjećati sigurno. U takvim situacijama kod male djece se najčešće javlja osjećaj straha. Djeca se boje da se nitko neće moći brinuti o njima, te se cijelo vrijeme pokušavaju boriti sa strahom kojeg osjećaju.
Ako se dijete ne osjeća sigurno u okolini u kojoj se nalazi ono će se fokusirati na prevladavanje straha, te zbog toga neće istraživati i samim time će se usporiti njegov razvoj. Zapravo nije potrebno da se roditelj odseli iz obiteljskog doma kako bi dijete osjetilo posljedice razvoda, za bebu je dovoljno da osjeti negativne emocije prisutne kod majke i oca.
Ako se jedan od roditelja odvoji od djeteta, na početku će dijete osjećati tugu, koja će kasnije prijeći u nezainteresiranost za tog roditelja. Ako oba roditelja zbog vlastitih problema zanemaruju dijete, ono će pokušavati privući njihovu pozornost. To rade tako da vrlo često plaču, jer jedino tako mogu komunicirati s roditeljima. Ako dijete uoči da se situacija ne mijenja bez obzira na plač, ono se počne osjećati usamljeno i zapostavljeno te se kod njega javlja još veći strah. Kao takve mogu se vrlo često povući u sebe jer smatraju da roditeljima nije stalo da zadovolje njihove potrebe. Neobične oblike ponašanja mogu pokazivati i kroz igru, ako dijete osjeti da je uz njega osoba koja mu nije poznata i sigurna neće htjeti biti u njezinom prisustvu. Postoji mogućnost da će dijete biti više privrženo onom roditelju s kojim provodi više vremena i koje se više brine za njega. Tako recimo ako ga posjeti roditelj koji više ne živi s njima, postoji mogućnost da neće htjeti biti uz njega. To nije znak da dijete ne voli tog roditelja ili da ga ne treba, već želi pokazati kako se sigurnije osjeća uz onog roditelja koji mu je dokazao kako će se brinuti za njega i uvijek biti prisutan
- Djeca u dobi od 3 do 5 godina
Djeca u trećoj godini života počinju shvaćati da im nije potrebno stalno prisustvo roditelja kako bi se osjećali sigurnima. Misle da su roditelji uvijek uz njega i da će ga uvijek štititi. Zato kada im roditelji kažu da će se rastaviti prva reakcija koja se kod njih javlja je strah. Djeca te dobi se najviše boje da će ih oba roditelja napustiti i da se nitko više neće brinuti o njima
Promjene će se dogoditi u njegovom ponašanju prema vršnjacima, recimo možda će burnije reagirati ako mu neko dijete uzme igračku ili će tražiti više pažnje od odgajatelja. Razlog je to što dijete u toj dobi utjehu može dobiti samo od roditelja i ako se osjeća zanemareno, može pokazivati određene oblike ponašanja kako bi zadobilo roditeljevu pažnju. Također djeca u toj dobi mogu sebe kriviti za razvod svojih roditelja. Misle da su ga roditelji odlučili napustiti jer nije bilo poslušno i jer nije recimo pospremilo igračke. Upravo zbog tog razloga roditelji bi trebali razgovarati s djecom i pokušati im objasniti da ne trebaju sebe kriviti za razvod i da je jedan od roditelja otišao jer je tako najbolje za svih, a ne zato što je prestao voljeti svoje dijete
- Djeca u dobi od 6 do 9 godina
Djeca u dobi od šest do devet godina su djeca koja su na prelasku iz vrtića u školu i koja već pohađaju osnovnu školu. S obzirom na to da djeca u ovoj dobi puno bolje razumiju što se događa oko njih, razumljivo je da se često kod njih javlja osjećaj napetosti i nezadovoljstva, te da se ponekad osjećaju kao da je problem koji ih sad muči nerješiv. Oni odvajanje od roditelja, kao i dijete bilo koje dobi, smatraju vrlo teškim iskustvom koje na njih ostavlja negativne posljedice.
Vrlo često zbog toga može doći do promjene u ponašanju djeteta i pogoršanju njegova zdravlja. znakovi koje djeca pokazuju mogu biti česte noćne 24 more i strah od odlaska u krevet, pogotovo u kući roditelja koji nema skrbništvo. Zatim česte glavobolje i bolovi u trbuhu, kao i nedostatak koncentracije. Djeca mogu imati problema i u socijalizaciji s vršnjacima, te ih često izbjegavati. Vrlo često djeca žele biti sama, te žele pobjeći od kuće jer misle da će tako riješiti problem. Osim toga djeca u ovoj dobi su dosta pod utjecajem svojih vršnjaka i zato ih zanima što drugi ljudi misle o razvodu njihovih roditelja. Iako se mogu činiti zrelije od djece mlađe dobi, njima i dalje treba stalna podrška roditelja kao i mlađoj djeci
Roditelji bi bez obzira na dob djeteta trebali odvajati vrijeme samo za njega, jer je najbitnije da se u takvim stresnim situacijama dijete osjeća voljeno i sigurno
- Djeca u dobi od 10 do 12 godina
Djeca osnovnoškolske obi su već dovoljno zrela da mogu sama odlučivati što je dobro, a što loše za njih te na temelju toga donositi odluke. Bitno je da roditelji prilikom razgovora traže i poštuju mišljenje svoje djece, jer im je posebno bitno u ovoj dobi da roditelji slušaju što im žele reći
Ako se roditelji odluče na razvod kad je dijete u ovoj dobi, postoji mogućnost da će na njega to ostaviti trajne posljedice. Upravo zbog toga što dijete traži nekog na koga će se ugledati, a odnos među roditeljima je takav da se stalno sukobljavaju, dijete će zapravo biti prepušteno samo sebi. Imat će osjećaj kao da se od njega traži da bude neovisno, te će se kod njega često javljati ideje o odlasku iz obiteljskog doma. Zbog situacije u kojoj se nalazi može često imati osjećaj nepovjerenja u druge ljude, upravo zbog toga što ga ni vlastiti roditelji ne shvaćaju. Roditelji mogu misliti kako je njihovo dijete samostalno i kako se dobro nosi s posljedicama razvoda, a zapravo dijete ne želi pokazati kako se osjeća tužno i povrijeđeno zbog toga što njegova obitelj više nije zajedno
Bitno je da bez obzira na to pokazuje li dijete neke negativne emocije ili ne, roditelj razgovara s njim i pruži mu podršku.
Za djecu koja se suočavaju sa problemima odrastanja u obitelji razvedenih roditelja, najbitnije je da dobiju podršku iz svoje okoline
Pretpostavlja se da ako dijete odrasta u obitelji s dva biološka roditelja da će se stvoriti zdravije okruženje za razvoj nego ako dijete odrasta u jednoroditeljskoj obitelji. Struktura obitelji ne mora nužno utjecati na razvoj djeteta. Za dijete je najbitnije da se stvori poticajno i zdravo okruženje u kojem će se ono moći razvijati i rasti. Takvo okruženje može mu stvoriti obitelj koja mu pruža osjećaj sigurnosti i emocionalne podrške. Koja ga potiče da istražuje svijet oko sebe i usvaja nova znanja. Obitelj kojoj je sreća djeteta na prvome mjestu. Zdrava je ona obitelj koja dijete potiče na stvaranje prijateljstava i povezivanje sa širom zajednicom. Roditelji bi trebali djetetu prenijeti neke zajedničke vrijednosti i uvjerenja, te ga potaknuti da se brine o sebi i drugima oko sebe. Bitno je da sve što obitelj čini za dijete bude u svrhu dobrobiti djeteta, te da ga pokuša pripremiti na samostalni život u zajednici.