Nasilje u obitelji ozbiljan je društveni problem koji može pogoditi svakoga, bez obzira na dob, spol, obrazovanje, materijalni status ili mjesto stanovanja. Ono se ne događa samo „iza zatvorenih vrata“ – njegove posljedice osjećaju pojedinci, djeca, obitelji i cijela zajednica.
Važno je znati da nasilje nije samo fizički napad. Ono može imati različite oblike, a zajedničko im je ugrožavanje sigurnosti, dostojanstva i dobrobiti druge osobe.
Nasilje nije samo fizičko
Nasilje u obitelji može uključivati fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje, kao i različite oblike kontrole, prijetnji, zastrašivanja i izolacije.
Psihičko nasilje može se očitovati kroz vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje, prijetnje ili stalnu kontrolu. Ekonomsko nasilje može uključivati uskraćivanje pristupa novcu, kontroliranje troškova ili onemogućavanje rada i financijske samostalnosti. Nasilno ponašanje može uključivati i kontroliranje kontakata s obitelji i prijateljima, praćenje komunikacije ili stvaranje osjećaja straha i nesigurnosti.
Važno je prepoznati da nasilje nije obična partnerska ili obiteljska svađa. Sukobi se mogu pojaviti u svakom odnosu, ali nasilje uključuje ponašanja kojima se drugu osobu povređuje, zastrašuje, ponižava ili kontrolira.
Posljedice nasilja mogu biti dugotrajne
Osobe koje su izložene nasilju mogu osjećati strah, sram, krivnju, bespomoćnost ili nesigurnost. Dugotrajna izloženost nasilju može utjecati na fizičko i mentalno zdravlje, svakodnevno funkcioniranje, zaposlenje, financijsku sigurnost i odnose s drugim ljudima.
Posebno je važno obratiti pozornost na djecu koja žive u obitelji u kojoj postoji nasilje. Čak i kada nisu neposredno fizički napadnuta, izloženost nasilju među odraslima može ozbiljno utjecati na njihov osjećaj sigurnosti, razvoj i dobrobit.
Zašto je ponekad teško potražiti pomoć?
Odlazak iz nasilnog odnosa ili prijavljivanje nasilja nije uvijek jednostavno. Osoba može strahovati od reakcije počinitelja, brinuti za djecu, biti financijski ovisna, nemati sigurno mjesto na koje može otići ili se bojati da joj drugi neće vjerovati.
Zato je važno izbjegavati pitanja poput: „Zašto jednostavno ne odeš?“ Umjesto toga, osobi možemo pokazati da joj vjerujemo, saslušati je bez osuđivanja i pomoći joj da dođe do stručne podrške i informacija o dostupnim mogućnostima zaštite.
Kako možemo pomoći?
Ako sumnjamo da je netko iz naše okoline izložen nasilju, važno je reagirati pažljivo i odgovorno. Možemo razgovarati s osobom na sigurnom mjestu, saslušati je i jasno joj dati do znanja da nasilje nije prihvatljivo.
Ne trebamo donositi odluke umjesto osobe niti je prisiljavati na postupke za koje još nije spremna. Važno je pružiti informacije o dostupnoj stručnoj pomoći i institucijama te, kada postoji neposredna opasnost, potražiti hitnu pomoć.
Ako ste vi osoba koja doživljava nasilje, pokušajte se obratiti osobi kojoj vjerujete ili nadležnoj instituciji odnosno organizaciji koja pruža stručnu podršku. Ako postoji neposredna opasnost za vas ili drugu osobu, prioritet je sigurnost i kontaktiranje hitnih službi.
Nasilje nije privatna stvar
Nasilje u obitelji ne smije se opravdavati ljubomorom, stresom, alkoholom, financijskim problemima ili „teškim karakterom“. Odgovornost za nasilno ponašanje pripada osobi koja ga čini.
Kao društvo možemo doprinijeti njegovu sprječavanju tako da o nasilju govorimo otvoreno, prepoznajemo njegove različite oblike, ne umanjujemo iskustva osoba koje ga doživljavaju i podržavamo dostupnost stručne pomoći.
Nitko ne bi trebao živjeti u strahu u vlastitom domu. Prepoznavanje nasilja i pravodobna reakcija mogu biti prvi koraci prema sigurnosti.
Nasilje u obitelji ozbiljan je društveni problem koji može pogoditi svakoga, bez obzira na dob, spol, obrazovanje, materijalni status ili mjesto stanovanja. Ono se ne događa samo „iza zatvorenih vrata“ – njegove posljedice osjećaju pojedinci, djeca, obitelji i cijela zajednica.
Važno je znati da nasilje nije samo fizički napad. Ono može imati različite oblike, a zajedničko im je ugrožavanje sigurnosti, dostojanstva i dobrobiti druge osobe.
Nasilje nije samo fizičko
Nasilje u obitelji može uključivati fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje, kao i različite oblike kontrole, prijetnji, zastrašivanja i izolacije.
Psihičko nasilje može se očitovati kroz vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje, prijetnje ili stalnu kontrolu. Ekonomsko nasilje može uključivati uskraćivanje pristupa novcu, kontroliranje troškova ili onemogućavanje rada i financijske samostalnosti. Nasilno ponašanje može uključivati i kontroliranje kontakata s obitelji i prijateljima, praćenje komunikacije ili stvaranje osjećaja straha i nesigurnosti.
Važno je prepoznati da nasilje nije obična partnerska ili obiteljska svađa. Sukobi se mogu pojaviti u svakom odnosu, ali nasilje uključuje ponašanja kojima se drugu osobu povređuje, zastrašuje, ponižava ili kontrolira.
Posljedice nasilja mogu biti dugotrajne
Osobe koje su izložene nasilju mogu osjećati strah, sram, krivnju, bespomoćnost ili nesigurnost. Dugotrajna izloženost nasilju može utjecati na fizičko i mentalno zdravlje, svakodnevno funkcioniranje, zaposlenje, financijsku sigurnost i odnose s drugim ljudima.
Posebno je važno obratiti pozornost na djecu koja žive u obitelji u kojoj postoji nasilje. Čak i kada nisu neposredno fizički napadnuta, izloženost nasilju među odraslima može ozbiljno utjecati na njihov osjećaj sigurnosti, razvoj i dobrobit.
Zašto je ponekad teško potražiti pomoć?
Odlazak iz nasilnog odnosa ili prijavljivanje nasilja nije uvijek jednostavno. Osoba može strahovati od reakcije počinitelja, brinuti za djecu, biti financijski ovisna, nemati sigurno mjesto na koje može otići ili se bojati da joj drugi neće vjerovati.
Zato je važno izbjegavati pitanja poput: „Zašto jednostavno ne odeš?“ Umjesto toga, osobi možemo pokazati da joj vjerujemo, saslušati je bez osuđivanja i pomoći joj da dođe do stručne podrške i informacija o dostupnim mogućnostima zaštite.
Kako možemo pomoći?
Ako sumnjamo da je netko iz naše okoline izložen nasilju, važno je reagirati pažljivo i odgovorno. Možemo razgovarati s osobom na sigurnom mjestu, saslušati je i jasno joj dati do znanja da nasilje nije prihvatljivo.
Ne trebamo donositi odluke umjesto osobe niti je prisiljavati na postupke za koje još nije spremna. Važno je pružiti informacije o dostupnoj stručnoj pomoći i institucijama te, kada postoji neposredna opasnost, potražiti hitnu pomoć.
Ako ste vi osoba koja doživljava nasilje, pokušajte se obratiti osobi kojoj vjerujete ili nadležnoj instituciji odnosno organizaciji koja pruža stručnu podršku. Ako postoji neposredna opasnost za vas ili drugu osobu, prioritet je sigurnost i kontaktiranje hitnih službi.
Nasilje nije privatna stvar
Nasilje u obitelji ne smije se opravdavati ljubomorom, stresom, alkoholom, financijskim problemima ili „teškim karakterom“. Odgovornost za nasilno ponašanje pripada osobi koja ga čini.
Kao društvo možemo doprinijeti njegovu sprječavanju tako da o nasilju govorimo otvoreno, prepoznajemo njegove različite oblike, ne umanjujemo iskustva osoba koje ga doživljavaju i podržavamo dostupnost stručne pomoći.
Nitko ne bi trebao živjeti u strahu u vlastitom domu. Prepoznavanje nasilja i pravodobna reakcija mogu biti prvi koraci prema sigurnosti.
Ovaj projekt financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Udruge LET i ne odražava nužno stajalište Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
