Slučaj nasilja nad djecom na Pagu šokirao je cijelu javnost te se u fokusu ponovno našla tema obiteljskog nasilja te prozivanje odgovornih zbog posljedica istog.
Međutim, prekasno je za prozivati kada situacija već eskalira. Na nasilje se treba reagirati odmah na početku, a pritome nitko ne bi smio okrenuti glavu misleći da nije odgovoran. Djelić odgovornosti snosi cijela okolina – susjedi, prijatelji koji mogu posumnjati da nešto nije u redu, odgajatelji, nastavnici u školama, liječnici, djelatnici Centra za socijalnu skrb.
Često je i mišljenje da su žrtve „same krive“, da su to „zaslužile“. To se u slučajevima nasilja, a osobito nasilja u obitelji i nasilja nad djecom nikako ne može reći.
U nastavku donosimo najčešće mitove oko nasilja u obitelji:
Mit 1: Žrtva uzrokuje nasilje. Zlostavljana žena “je to tražila”.
Činjenica 1: Zlostavljač uzrokuje nasilje. On je odgovoran za svoje akcije.
Mit 2: Žrtve uživaju u nasilju. Da nije tako otišle bi od zlostavljača.
Činjenica 2: Nitko ne uživa kad je zlostavljan.
Mit 3: Nasilje u obitelji i među bračnim partnerima je njihova privatna stvar.
Činjenica 3: Nasilje u obitelji je ozbiljan društveni problem.
Mit 4: Ako žrtva napusti zlostavljača, nasilje će prestati.
Činjenica 4: Većina žrtava je u opasnosti i kad ostavi zlostavljača te im nakon toga treba pomoć okoline i stručnjaka.
Mit 5: Alkohol i droga su stvarni uzroci nasilja u obitelji.
Činjenica 5: Općenito govoreći, alkohol i droga nisu uzroci nasilnog ponašanja, ali mogu biti okidač.
Mit 6: Zlostavljanje u obitelji se događa samo u nižim društvenim slojevima.
Činjenica 6: Nasilje u obitelji se zbiva u svim društvenim slojevima.
Mit 7: Čestina nasilja u obitelji je pretjerano naglašena, to i nije tako velik problem.
Činjenica 7: Bez obzira na statističke pokazatelje, nasilje u obitelji je značajan društveni problem.
Mit 8: Žene su nasilne kao i muškarci.
Činjenica 8: Muškarci su značajno češće počinitelji nasilja u obitelji.
Mit 9: Nasilje među partnerima najčešće se svodi na malo naguravanja.
Činjenica 9: Nasilje među partnerima uključuje razne oblike tjelesnog ugrožavanja, ali se ne može govoriti isključivo o tjelesnom nasilju. Nasilje može biti i psihičko, seksualno i ekonomsko, a sve te oblike treba ozbiljno shvaćati.
Mit 10: Djeca trebaju svog oca iako je nasilan prema njihovoj majci.
Žene bi za dobro djece trebale ostati s takvim partnerom.
Činjenica 10: Odrastanjem u takvoj obitelji djeca uče biti nasilna.
Ukoliko se sumnja na nasilje, svakako ga treba prijaviti nadležnim službama. Građani koji se boje ili iz nekog razloga ne žele prijaviti svoje saznanje da je dijete u susjedstvu zlostavljano, da se iz stana čuje plač, mogu to učiniti anonimno, putem online mehanizma prijave Red Button. Bolje je prijaviti sumnju koja je neosnovana, nego ne prijaviti sumnju i moći spasiti nečiji život. Ne smijemo šutjeti o nasilju niti se miriti sa istim!