Samostalna briga o djeci iznimno je zahtjevan zadatak koji teško opterećuje svakog samohranog roditelja, no pritom je očevima možda čak i teže.
Biti roditelj zahtjevan je posao. Biti samohran roditelj pravi je izazov. A biti samohran otac nekima bi moglo djelovati kao nemoguća misija. Pa ipak, oni postoje i daju sve od sebe da odgoje svoje mališane, no u sjeni medija i bez pravog ili ikakvog interesa šire javnosti za njihove probleme.
Možda biste mogli pomisliti da takva situacija i ne treba čuditi jer ste uvjereni da je samohranih očeva jako malo? Za početak treba znati da u Hrvatskoj (upozoreno je nedavno u članku na stranici Stav!) s pravne strane postoji razlika između samohranih roditelja i jednoroditeljskih obitelji.
Naime, pod pojmom samohrani roditelj podrazumijeva se roditelj koji sam odgaja dijete nakon što je drugi član preminuo ili nestao. Ali tim pojmom nisu obuhvaćeni roditelji koji se samostalno skrbe o djeci nakon razvoda nego se za njih koristi izraz jednoroditeljska obitelj. Na spomenutoj stranici navodi se da je u populaciji obitelji u Hrvatskoj ukupno 188.001 (15%) samohran roditelj.
Nije upitno da u Hrvatskoj još prevladava stereotip kako dužnost brige o djeci dominantno pripada majkama, a muškarci su tu da logistički podržavaju obitelj, prije svega financijski
Od toga 83% čine majke s djecom, a 17% je očeva s djecom, odnosno onih koji su udovci ili su njihove supruge nestale. U ukupnom broju obitelji s djecom, kojih je 914.000, udio samohranih roditelja iznosi 20,6 posto. No koliko je ukupno jednoroditeljskih obitelji gdje je otac taj roditelj, nije poznato.
Teret stigme
Nije upitno da u Hrvatskoj još prevladava stereotip kako dužnost brige o djeci dominantno pripada majkama, a muškarci su tu da logistički podržavaju obitelj, prije svega financijski. Tijekom stoljeća je u svijesti našeg naroda duboko ukorijenjen arhetip muškarca kao glave obitelji, hranitelja koji dolazi kući nakon napornog posla na njivi, pa navečer “uvodi red” među neposlušnu djecu naredbama i kažnjavanjima. Muškarac nije kuhao, prao suđe i odjeću, peglao, spremao djecu za školu, skrbio o njihovu zdravlju, brinuo se o čistoći doma… Muškarac se nije ni trudio oko dječjih emocija i njihova emocionalnog razvoja.
Istini za volju, ne može se reći da se situacija na tom području nije promijenila, posebno kod mlađih parova koji u današnje vrijeme, obostrano opterećeni poslom, dijele mnoge obaveze, brigu o djeci, ali i kućanske poslove. No ostanu li sami s djecom, očevi još učestalo bivaju stigmatizirani.
Pomoć, kao što se može doznati na stranicama Udruge Let koja, među ostalim, provodi i projekt podrške jednoroditeljskim obiteljima “Za_jedno”, samohrani očevi rijetko traže ili je uopće ne traže, što je, pretpostavlja se, vezano uz percepciju društva koje od njih očekuje da imaju odgovore na sva pitanja i za svaki problem. Očevi moraju biti problem solveri, za njih ne postoji nemoguće, zar ne? Ne! Kao i samohrane majke, tako se i očevi lome pod pritiskom samostalnog odgoja djece te su im potrebni savjeti, podrška i razumijevanje.
U današnje je vrijeme svima teško pronaći slobodno vrijeme za obitelj, ali u kvalitetnom odgoju djece to je imperativ
Savjeti i podrška
Stoga ponajprije svakom samohranom ocu preporučujem ono osnovno i najvažnije – da se ne ustručava zatražiti pomoć, bilo da je riječ o “običnom” mijenjanju pelena, “ratovanju” s tinejdžerom ili nečem složenijem kao što je traženje psihološke pomoći za sebe. Ako u vašoj sredini postoje grupe podrške, svakako im se priključite. Najbolje savjete mogli biste čuti od onih koji su u istoj ili sličnoj situaciji poput vas te su uspješno riješili određeni problem.
Osim toga, morat ćete pronaći najbolji mogući omjer između poslovnih i obiteljskih obaveza. Vašoj djeci su potrebne vaša pažnja i prisutnost te nije dovoljno prepustiti ih na brigu bakama i djedovima ili platiti tete čuvalice. Naravno, u današnje je vrijeme svima teško pronaći slobodno vrijeme za obitelj, ali u kvalitetnom odgoju djece to je imperativ. No ne očekujte od sebe ni da ćete biti savršeni, nešto poput super tate od 0 do 24, sedam dana u tjednu. Prirodno je i normalno da ćete biti iscrpljeni, da ćete se pokliznuti, pogriješiti poput svakog drugog roditelja. Stoga morate znati prihvatiti i svoju nesavršenost te pronaći i malo vremena za opuštanje, koliko je to moguće.
Bez kritiziranja i samoosuđivanja
Nadalje, nemojte pred djecom kritizirati njihovu majku, neovisno o tome zašto se ostali sami. Sve greške koje je napravila djeca će s vremenom shvatiti sama. Ne zaboravite da će mališani teško prihvatiti činjenicu da ih je majka, primjerice, ostavila, da ih nije željela i to će biti bolno čak i ako to neće izgovoriti ili pokazati. Stoga nemojte koristiti kritiku kao način uzdizanja u njihovim očima nego pokušajte biti što bolji otac, biti im, prije svega, oslonac i utjeha.
Nemojte ni neprestano sebe osuđivati za situaciju u kojoj se nalazite. Ma što drugi govorili, svi možemo pogriješiti, ako to uopće i jest bila vaša greška. Od osvrtanja u prošlost, tugovanja nad sudbinom i samokritiziranja vaša djeca neće imati ništa, a ni vi. Tu ste gdje ste. Uložite najviše što možete u odgoj djece i znat ćete da ste dali sve od sebe. Kao i uvijek u roditeljstvu, ako plodovi vaših napora i ne budu bili vidljivi odmah, budite uvjereni da će se kasnije prepoznati.
I pokušajte se zabaviti u aktivnostima s djecom – zašto i otac ne bi uživao u trčanju za loptom, grudanju, izletima ili u izradi najljepše kućice za lutke? Kroz igru i smijeh sve je lakše, čak i odraslima.
Preuzeto sa: https://www.adiva.hr/lifestyle/psiha-i-emocije/brojni-izazovi-roditeljstva-s-kojima-se-susrecu-samohrani-ocevi/
