Kako samohrano roditeljstvo utječe na mentalno zdravlje?
Za roditeljstvo se nerijetko kaže da je najljepša, ali i najzahtjevnija uloga u životu. Biti roditelj nije nikada bio lak zadatak, no sve se češće govori kako obnašanje te uloge postaje još teže u modernom dobu. Ubrzan tempo života i manjak vremena za sve dnevne obaveze samo su neki od izazova suvremenog roditeljstva, a 78 posto roditelja priznalo je da se suočavaju i s financijskim problemima.
Posebno je izazovno roditeljima u jednoroditeljskim obiteljima, kojih je u Hrvatskoj 218.198. Čak polovica samohranih roditelja ne može djeci priuštiti sve što im je potrebno, a 70 posto njih smatra svoju ulogu iznimno stresnom i teškom. Podrška obitelji i okoline zato je vrlo bitna za mentalno zdravlje samohranih roditelja, no svaki četvrti je ne osjeća. U tim slučajevima, dodatan izvor potpore, kako psihosocijalne, tako i pravne postaje Udruga LET, koja se od 2004. godine bavi problematikama jednoroditeljskih obitelji. Osim pružanja savjetodavnih usluga, udruga organizira radionice, provodi istraživanja te vodi portal samohrani.com, na kojemu svi roditelji mogu pronaći savjete o odgoju djece.
Izvršna direktorica udruge LET Iva Jovović kaže kako kroz udrugu godišnje prođe preko 200 roditelja, koji iz raznih razloga sami brinu o djeci.
-Najčešći razlozi razvoda su neusklađena očekivanja o braku između partnera, preljub i nasilje u obitelji, dok je manje roditelja čiji su supružnici preminuli – objašnjava sugovornica i dodaje kako su poseban problem konfliktni razvodi kroz koje njihovi korisnici najčešće prolaze.
Udruga se, kroz 20 godina bavljenja jednoroditeljskim obiteljima, susrela s brojnim teškim pričama i slučajevima, a izvršna direktorica kaže kako samohrani roditelji, najviše majke, kojih je 82 posto, svakodnevno prolaze kroz mnoge organizacijske i financijske probleme.
-Samohrani roditelji se često koncentriraju samo na djecu i zaborave na sebe. Pokušavaju sami postići što inače postižu dvije osobe, što može dovesti do roditeljskog sagorijevanja – objašnjava Jovović, koja dodaje kako ljudi često žele da ih se samo sasluša.
-Sami čin verbaliziranja problema s kojima se suočavaju donosi određenu dozu olakšanja. Bitno je da samohrani roditelji imaju nekoga uz sebe pa im u udruzi često kažemo da ćemo zajedno i plakati i vrištati ako bude potrebno – kaže Jovović.
Bogato iskustvo s problematikama jednoroditeljskih obitelji učinilo je udrugu LET, uz humanitarno društvo Mali zmaj i Centar za reproduktivno mentalno zdravlje, idealnim partnerom na projektu Narančasta ribica, kojeg je pokrenuo trgovački lanac Studenac. U Studencu su svjesni svih teškoća s kojima se jednoroditeljske obitelji svakodnevno suočavaju pa će u sklopu Narančaste ribice i uz pomoć partnera, ove godine na ljetovanje odvesti 60 djece iz jednoroditeljskih obitelji.
-Ovaj projekt ima tri razine značaja, osim što progovara o kompleksnoj problematici jednoroditeljskih obitelji, konkretno pomaže tako što vodi djecu na more i senzibilizira javnost, koja se u respektabilnom broju uključila u projekt donacijama preko aplikacije Moj Studenac – govori Jovović.
Polovica jednoroditeljskih obitelji ne može djeci priuštiti sve što im treba pa tako ni odlazak na more, a zahvaljujući ovom projektu, djeca će uživati na Velom Lošinju i imati bezbrižno i sretno djetinjstvo kakvo zaslužuje svako dijete.
Uz psihosocijalnu podršku, udruga LET samohrane roditelje upoznaje s njihovim pravima, pojašnjava postupke traženja financijske potpore, a nerijetko pomažu i žrtvama obiteljskog nasilja.
-Često dobivamo jako potresna svjedočanstva i uvijek se trudimo pomoći svima koji nam se obrate, no to nažalost nije uvijek moguće. Samo jedan od primjera je žena s jednog otoka koju je suprug izbacio iz kuće u vrijeme kada trajekti više nisu vozili, a sam otok nema policijsku postaju. Pokušali smo joj naći sklonište, ali je potraga bila bezuspješna. Ona je, na sreću, mogla prespavati kod susjeda, ali mnoge žene nemaju niti tu opciju – prepričava Jovović.
Samohrane majke sve teže podnose troškove života i odgoja djece. Traže veće alimentacije, dok platitelji traže da se iznos alimentacije smanji. Jovović pojašnjava da zbog teške financijske situacije i nedostatka pomoći pri čuvanju djece, samohrane majke rade i do tri posla. Zbog djece često moraju tražiti slobodan dan, otvarati bolovanje ili kasniti na posao zbog čega nerijetko dobiju otkaz.
Lockdown kao najgori period
Prisjećajući se nekih od najtežih slučajeva s kojima se udruga LET susrela, sugovornica kaže kako je u periodu lockdowna zbog pandemije koronavirusa bilo najizazovnije raditi.
-Žrtve obiteljskog nasilja su tada bile konstantno s nasilnicima, a naš telefon je neprestano zvonio. Skloništa nisu imala dovoljno soba za sve jer se tada moralo odlaziti u samoizolaciju. Nama u udruzi je bilo jako teško što nismo mogli žrtve odvojiti od nasilnika pa smo se trudili biti podrška preko telefona – govori Jovović.
Ljudi su tada počeli raditi od doma pa su žrtve bile meta nasilnika zbog svake sitnice koja bi ih uznemirila na poslu. Žene su iskorištavale dio dana kada bi partner otišao u nabavku da bi nas nazvale i podijelile teškoće, a bilo je slučajeva kada smo ih morali uputiti na razgovore sa psihologom ili psihijatrom. U jednom ekstremnijem slučaju smo morali kontaktirati policiju, no zbog lockdowna nisu izlazili na teren što nas je slomilo – kaže naša sugovornica i dodaje kako su se udruge ubrzo organizirale i smještale žrtve obiteljskog nasilja u svoje urede.
Izvršna direktorica udruge LET objašnjava kako svaki oblik agresije, bila ona fizička, psihička ili verbalna, ostavlja traga na cijeloj obitelji, uključujući i djecu koja su često svjedoci raznih oblika nasilja.
-Kada razvodi postanu konfliktni, dolazi do podizanja raznih tužbi između partnera, a u porastu su lažne prijave za nasilje u obitelji. Svaka prijava se mora provjeriti, a ako se radi o neopravdanoj prijavi, to je traćenje vremena sustava. Uz to, kada u medije dospije informacija da je neka optužba za nasilje opovrgnuta, to obeshrabruje stvarne žrtve nasilja da prijave zlostavljanje jer misle da će i njihova optužba biti proglašena nevaljanom. Žrtvama je tada još teže jer ih, u većini slučajeva, nasilnici uvjeravaju da im nitko neće vjerovati i da su one krive za njihove postupke, kako bi im što više smanjili samopouzdanje – kaže Jovović.
Nove metode nasilja
U posljednje vrijeme, zapaža se novi oblik nasilja u obitelji, o kojem se, iako još nije priznat u Hrvatskoj, sve češće govori. Riječ je o separacijskom nasilju u kojem partner nastavlja psihički maltretirati žrtvu iako se ona fizički odvojila od njega i tako ostaje u njenom životu. Problematični partneri odbijaju potpisati privole vezane za dijete, ne žele plaćati alimentaciju ili traže promjene u iznosima alimentacije, kao i u dogovorenim planovima viđanja djeteta te se stalno vraćaju u život bivše partnerice.
Kada jedna strana, najčešće muškarci, ima veću financijsku moć, mogu angažirati dobre odvjetnike, stalno podizati tužbe i tako iscrpljivati žrtvu. Čest je slučaj da očevi optužuju majke da se ne brinu o djeci i uključuju Centar za socijalnu skrb, sve kako bi i dalje bili prisutni u životu bivše partnerice – objašnjava sugovornica.
Najčešći primjer separacijskog nasilja je nepoštivanje dogovora oko viđanja djeteta, kako majka ne bi mogla imati vlastite planove. Nasilnici se nerijetko na dogovoreno viđanje ne pojave ili dođu s velikim zakašnjenjem, a dijete vrate ranije od dogovorenog.
-Često je i „kopanje“ po stanu ako bivša partnerica nije prisutna pri vraćanju djece. Zlostavljač želi vidjeti što se događa u stanu, provjerava hladnjak, no ne da bi vidio što njegova djeca jedu, već da bi detektirao znakove potencijalnog novog žrtvinog partnera, poput piva u hladnjaku – govori Jovović te dodaje da nije rijetkost da bivši partneri bace poklone koje su djeca dobila od novih partnera majke ili bilo koga tko im ne odgovara, poput kumova.