Uzdržavanje punoljetnog djeteta regulirano je čl. 290. Obiteljskog zakona:
„(1) Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obaveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.
(2) Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz st. 1. ovog članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset i šest godina.“
Punoljetno dijete ima i dužnosti u vezi s uzdržavanjem na način da je dužno pridonositi svom uzdržavanju ako ima prihode, dužno je obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju svojih obaveza vezanih uz obrazovanje najkasnije do 01. studenog za svaku školsku, odnosno akademsku godinu.
S druge strane roditelj, koji je dužan uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje, također ima pravo od djeteta, nadležnih tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovu obrazovanju, odnosno zaposlenju. Dakle, kada je komunikacija između roditelja i punoljetnog djeteta poremećena i postoji sumnja izvršava li punoljetno dijete uredno svoje školske/akademske obaveze ili se zaposlilo nakon završenog obrazovanja, roditelj koji je dužan plaćati uzdržavanje ima pravo zatražiti i dobiti podatke od djeteta ili mjerodavnih institucija.
Relevantne sudske odluke:
Punoljetno dijete koje pet godina po završetku srednje škole ima položenu tek prvu godinu, a da za to nema opravdan razlog (bolest i slično) ne ispunjava svoje obveze redovito i uredno (odluka Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-664/19 od 06.03.2019.).
Po ocjeni ovog suda ne samo punoljetno dijete koje ponavlja godinu, već i ono koje pauzira ili mijenja fakultet, pa nakon tri godine po završetku srednje škole, ima položenu tek prvu godinu studija, a da za to nema opravdan razlog (bolest i sl.) ne ispunjava svoje obveze redovito i uredno (odluka Vrhaovnog suda RH, posl. br. Rev- 1548/13 od 09. travnja 2014.).